Ponos nekadašnje jugoslovenske vojne industrije tenk M 84 i danas privlači veliku pažnju. Osim Kuvajta koji je nabavio 149 tenkova i druge zemlje su htjele upravo taj tenk. Međutim, otezanje s poslom i raspad SFRJ utjecali su da propadne jedan od najunosnijih poslova te zemlje - prodaja tenka M 84 i licence Pakistanu koja se odvijala u velikoj tajnosti.
Zašto baš Pakistanu, postavio bi netko pitanje?
Zbog stalnih problema s Indijom, Pakistan je morao se naoružavati suvremenim naoružanjem. Kada je postalo jasno da Indija kreće u razvoj vlastitog tenka, na bazi sovjetske licence za tenk T-72M, Pakistan je shvatio da njegovi tenkovi ne mogu konkurirati tenku T-72. Zbog toga su vojne delegacije Pakistana ubrzano krenule u nekoliko zemalja da pronađu pogodnu ponudu za kupovinu ili za otkup licence suvremenog tenka (Rusija, Ukrajina, NR Kina, SAD).
Budući da pokušaj da kroz suradnju s Kinom razviju novi tenk nije baš obećavao, Pakistanci su preko posrednika saznali i za jugoslavenski tenk M 84, koji su odlučili testirati.
U ljeto 1990. godine u Pakistan pod velom tajne upućena je grupa časnika i dočasnikla kako se Jugoslavija ne bi zamjerila Indijcima, s kojima su imali odličnu suradnju. U razdoblju od 25. srpnja do 7. septembra 1990. sa jugoslavenskom delegacijom u ovu azijsku zemlju poslana su i dva tenka P1 i P2 da demonstriraju borbene kvalitete u specifičnim zemljopisnim i klimatskim uvjetima Pakistana i da se obuči određena pakistanska posada, za rukovanje i gađanje tenkom M-84A .
Posjeta je počela razgovorom o tenku M 84. Posjeti jugoslavenske delegacije dat je poseban značaj, jer je delegaciju primio osobno načelnik glavnog stožera. Pred njim i njegovim suradnicima održana je prezentacija od sat i pol vremena i pomno je bilježena svaka informacija.
Poslije završetka sastanka naređeno da se krene u testiranje tenka. Inače kad su tenkovi pripremani za prezentaciju sve tolerancije su pooštrene za deset puta, tako da su tenkovi bili u savršenom stanju..
Oba M 84 ispitivana su tijekom vožnje po pjeskovitom i močvarnom zemljištu i s njima je pređeno 1.600 km pri temperaturama od 45 do 50 stupnjevi Celzijevih.
Nastavak pročitajte na sljedećoj stranici.
