Vijest je, blago rečeno, čudna: za takozvano razdoblje rada od prvog dana ovog mjeseca svim članovima uprava i direktorima građevinskih tvrtki mora se obračunavati minimalna bruto plaća od 15.000 kuna. Tako kažu posljednje izmjene Kolektivnog ugovora i odluka ministra rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Marina Piletića, poznatog najprije po tome što uspijeva biti član Vlade Republike Hrvatske, a pritom ostati - anoniman.
Može, dakle, netko imati mikro ili malu tvrtku, pa obnavljati dječje sobe i pregrađivati stanove, davati plaću jednom radniku ili čak duetu zidara, ali sebi ima da obračuna 2000 eura bruto i gotovo. Ako neće ili ne može, distinkcija nije predviđena, slijedi kazna.
Poznato je, je li tako - naravno da nije, kako se poduzetnikom ne postaje da bi se zaradilo nego valjda dijelilo novac uokolo, onako, altruistički. Mali je problem, problemčić gotovo, što novac za dijeljenje, kao i onaj za plaće, prvo treba zaraditi. Prema navedenim, novim pravilima, ispada da su direktori vlastitih malih tvrtki i do sada zarađivali puno, ali su, iz jedino njima znanih razloga, sami sebi isplaćivali – malo.
”Ne ulazeći uopće u temu je li ovakvo normiranje usklađeno s ustavnim gospodarskim pravima i svrhom da kolektivni ugovori trebaju štititi radnike spram poslodavca, a ne određivati minimalnu plaću i za samog ‘poslodavca’, činjenica je da se nakon donošenja odluke o proširenoj primjeni KU za graditeljstvo, neisplata plaće i članu uprave može podvesti pod prekršaj iz čl. 10. st. 1. Zakona o minimalnoj plaći, sve i u slučaju da je, primjerice, taj član uprave u radnom odnosu ujedno (jedini) vlasnik trgovačkog društva. Međutim, odredbe Zakona o minimalnoj plaći ne odnose se na radnika koji je jedini radnik kod poslodavca te istodobno član uprave, izvršni direktor, upravitelj zadruge, likvidator i sl. prema posebnim propisima. Dakle, u slučaju ako je zaposleni član uprave ujedno jedini radnik (neovisno od tome koja je osoba vlasnik trgovačkog društva), izuzeta je primjena Zakona o minimalnoj plaći...”, piše Vedran Jelinović na portalu Teb.hr.
No dobro, ako se ne buni, a ne buni se, žive ih se ne čuje, Udruga poslodavaca graditeljstva pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca, onda je, valjda, sve u redu. Barem za građevinare. Za one što znaju kako se ovdje iskustvo ruga svakom optimizmu - nije.
Za sada je, dakle, sve samo pretpostavka, što ne znači ništa u zemlji u kojoj je, kao da ju je Ivo Andrić pravio, najizvjesniji scenarij onaj najlošiji. A prema tom scenariju, primjena istih pravila o obračunu plaća za mikro ili male poduzetnike – nerijetko i za one srednje – koji se ne bave građevinom nego, recimo, informatikom, šivanjem ili transportom krupnog otpada, u biti je svejedno, može biti pogubna.
Zamislimo, nije teško, neki manji grad od 25.000 pa do 40.000 stanovnika i u njemu malu tvrtku s dva-tri zaposlena, od kojih je jedan poslodavac i direktor, a ostali, sa šefom, održavaju računala ili prepravljaju staru odjeću. Posla imaju – da nemaju, ne bi postojali – uredno plaćaju sve one budalaste namete i račune za komunalne usluge, u koje su uračunate i čaše iz kojih piju vodu, pa na kraju mjeseca zbrajaju, oduzimaju i onda, ako ima za velike plaće, podijele ih, a ako nema – ima za manje.
Zakonski obvezati direktore mikro tvrtki iz mikro mista – direktore samo po tome što izdaju račune i pišu ponude, a zapravo najagilnije radnike – na minimalnu bruto plaću od 15.000 kuna, znači, u boljem slučaju, otkaze za ono dvoje-troje zaposlenika, a u lošijem simbiozu ključa i brave, pa traženje posla kod nekoga većeg, moćnijeg i bogatijeg. Kako ni takvima neće trebati sve žrtve čudnog pravila, tako će porasti broj radnika na tržištu i, posljedično, pasti cijena rada, pa kupovna moć, kreditna sposobnost i tako dalje i tako redom.
Kolektivni ugovori, da ponovimo, služe da bi štitili prava radnika, osim, evo, u Hrvatskoj, gdje – kako je napisao Jelinović – štite prava poslodavaca, ali i to tako da bi im, ako su ti poslodavci mali i pošteni, zaštita mogla doći glave. Svetica neoliberala i najpoznatija britanska premijerka, Margaret Thatcher, govorila je kako otočna ekonomija počiva upravo na malim tvrtkama, na poduzećima koja niti mogu proizvodnju preseliti tamo gdje je rad jeftiniji niti potplaćivati radnike, s kojima su nerijetko i obiteljski vezani. S druge strane, korporacije umjesto o interesu zajednice uvijek vode računa o svom, dok tvrtke iz londonskoga kvarta ili dalmatinskoga gradića, sasvim je svejedno, zajednicu poštuju jer drukčije ne mogu opstati, a sve dok opstaju, one i zapošljavaju.
U vladi Andreja Plenkovića očito tako ne misle. Zapravo, u vladi Andreja Plenkovića najčešće uopće ne misle.
I baš zato vlada strah od lančane reakcije nakon izmjena Kolektivnog ugovora za građevinare.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Ah desnicari