Što je dobro, a što loše u nacionalnom planu oporavka

Sredinom 2020.godine Europska je komisija predstavila plan oporavka ekonomije od efekata COVID pandemije čiji je glavni instrument “EU sljedeće generacije” i Višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2021. - 2027. Tim je planom državama članicama postalo dostupno 1824,3 milijarde eura za oporavak i jačanje otpornosti europskoga gospodarstva, gdje 750 milijardi eura dolazi iz instrumenta “EU sljedeće generacije” i 1074,3 milijarde eura iz Višegodišnjeg financijskog okvira. Mehanizam za oporavak i otpornost(Recovery and Resilience Facility), koji je također dio paketa, omogućit će državama članicama korištenje bespovratnih sredstava i zajmova u ukupnom iznosu od 672,5 milijardi eura za financiranje reformi i investicija. Planovi se baziraju na četiri temeljna stupa definirana u ovogodišnjoj strategiji o održivom rastu, a to su ekološka održivost, produktivnost, pravednost i makroekonomska stabilnost. Cilj je bio identificirati ključna područja za investicije i reforme koja će stvoriti opipljivu korist za ekonomiju i građane EU, stvoriti nove poslove i olakšati digitalizaciju i tranziciju na zelene tehnologije. Riječ je o najvećem paketu pomoći u povijesti, gdje su transferi pomoći trenutačno na skali od 7 do 12% BDP-a pojedinih zemalja, što je nekoliko puta više od Marshallova plana kojim je SAD pomogao Europi nakon Drugog svjetskog rata transferirajući im tad 2,6% BDP-a i više od Obamina paketa 2008. godine koji je iznosio oko 10% BDP-a. Ovim tekstom autorica je popisala dobre i loše strane Vladina ambiciozno predstavljenog plana oporavka i otpornosti.