Todorić protiv Mudrinića: Nije ga htio u Agrokoru

Nakon dogovora s bankama sigurno je da Ivica Todorić više neće voditi Agrokor, a ruske banke i Vlada bile su spremne vodeću poziciju u Agrokoru ponuditi Ivici Mudriniću. To je jedino ime oko kojeg su se usuglasili, ali bivši predsjednik Uprave HT-a ih je odbio. 

No, Mudrinić nije bio izbor kojeg su prije nekog vremena htjeli podržati u Agrokoru.

O Agrokoru zavisi oko 6000 dobavljača, od čega u oko 2000 ključnih radi 15.000 radnika. Svima njima Agrokor duguje 16 milijardi kuna. U cijelom Vladinu planu za spašavanje Agrokora crveno svjetlo za uzbunu Agrokorovcima upalilo se kada je objavljena informacija kako bi  izvanredni povjerenik kojeg će Vlada postaviti u Agrokor mogao biti Ivica Mudrinić. 

Dio ljudi u Agrokoru bili su totalno šokirani i smatrali su to čistim pokušajem države da preuzme upravljanje i konkretno su upirali prstom baš prema potpredsjednici Vlade Martini Dalić.

"Čini mi se da se Vlada rukama i nogama bori da Ivica Mudrinić vodi glavnu riječ. Pa koje to on reference ima za ovako veliku tvrtku?", ljutito je rekao sugovornik Expressa, te naveo da Vladina intervencija neće donijeti ništa dobrog.

S Mudrinićem je cijeli koncept Agrokora navodno kreirala Martina Dalić. Mudrinićevi prvi potezi bili bi potpisivanje tisuće otkaza bez drhtaja ruke i grižnje savjesti, s čim je Mudrinić imao iskustva u HT-u.

Talijanski primjer Parmalata pokazuje da je izvandredni upravitelj najvažnija i središnja figura. Upravo od njegove sposobnosti zavisi i naplata, otkrivanje potencijalnih malverzacija u tvrtki. 

Slučaj Parmalata se otvorio upravo kad su novinari prvo posumnjali zašto tvrtka koja ima milijarde na računima još treba izdavati obveznice te se zaduživati. 

Pokrenuta je lavina u kojoj je utvrđeno da je dug znatno viši nego što je prikazivan u knjigama, a da je obitelj Calista Tanzija izvukla barem dvije milijarde eura na privatne račune.

Izvanrednog upravitelja Enrica Bondija nazivali su i komesarom. Tvrtka se na kraju nekako izvukla, da bi je konačno kupio Lactalis.

U Agrokoru cijelo vrijeme navijaju za opciju dogovora s bankama, a čini se da je samo državi bilo u interesu da se donese zakon za spas Agrokora. Naime, što bi to značilo za Agrokor?

Primjenom zakona o prinudnoj upravi glavne poluge za upravljanje Agrokorom držala bi ministrica gospodarstva i potpredsjednica Vlade Martina Dalić.

Upravo ona je na početku odašiljala poruke da je glavna odgovornost za rješavanje problema na upravi, bankama i dobavljačima. A onda je iznenada ipak sazvala konferenciju za novinare i predstavila zakon koji bi spriječio bankrot onih koji su dužni više od milijardu eura i imaju više od 8000 zaposlenih.

Otkud preokret? Nekoliko je mogućih opcija s kojima se spekulira u političko gospodarskim krugovima.

Najbenignija je ona koju guraju iz Vlade kao službeno obrazloženje. Plenković i Dalić tvrde da Vlada mora imati plan B ako ne dođe do uspješnog okončanja pregovora s bankama. Onda bi uskočila država, blokirala mogućnost stečaja i sljedeće tri godine diktirala pravila kako bi zaštitila hrvatsku industriju. 

Druga opcija je da je prozapadno orijentirana Plenkovićeva vlada dobila signal iz SAD-a i zapadnih saveznika da ne dopuste Rusima da diktiraju uvjete poslovanja kompanije koja čini 15 posto BDP-a države.

I ona drži vodu jer europski i američki strah od širenja utjecaja Vladimira Putina na jugoistok Europe je golem.

Preko ruske državne banke pod kontrolom Putina oni bi dobili kjučni utjecaj na hrvatsko gospodarstvo. 

Još kad je Sberbanka dala puno jeftinije kredite Agrokoru, spekuliralo se da više nikad ništa neće biti isto i da su Rusi preko Todorića dobili jednu od ključnih poluga moći. 

Dok su zapadni investitori nudili kamate od 10-ak posto, Rusi su uletjeli s udicom kamata od 5,5 posto i upecale Todorića. Sad ubiru plodove tog poteza.

Treća opcija je da Vlada svojevoljno želi preuzeti glavnu riječ u Agrokoru. Maknuti Todorića iz upravljanja tvrtkom i potpuno ga razvlastiti. A onda sa svojim ljudima diktirati protok novca, pregovore s Rusima i uvjetovati dobavljačima. A najvjerojatnija istina je da je kombinacija sve tri opcije natjerala Vladu na intervenciju. Iako su ranije vlade pustile da propadne niz velikih tvrtki, od Diokija pa do Magme, a ne mogu spasiti ni svoje tvrtke, poput Petrokemije, Borova, Imunološkog zavoda... 

U svakom slučaju, Dalić je prve nacrte zakona odradila u uskom krugu suradnika, a čak i u HDZ-u nisu svi bili upoznati do sjednice kabineta na kojoj je predstavljen prvi draft.

Ministar imovine, kojemu Plenković vjeruje, otvoreno je priznao da nije vidio zakon dan prije nego što je on trebao doći na Vladu. U HDZ-u je također zazvonilo na uzbunu.

"Ne znam koliko su sagledani svi rizici koje taj zakon nosi. Nama nitko ništa nije pokazao i rekao. Prijete velike opasnosti da zakon bude neustavan, a nije jasno i zašto se država odlučila postaviti između vjerovnika i uprave. Ne treba se u to miješati. Imamo svoje sudove i svoje zakone po kojima je sve trebalo biti riješeno, a Vlada je samo trebala biti ona koja će potaknuti sve uključene da sjednu za stol", kaže nam jedan HDZ-ovac upućen u gospodarstvo.

Mostovci su već ranije iskazali svoju skepsu prema zakonu, a njihov Tomislav Panenić je otvoreno poručio da se država nema što miješati u upravljanje Agrokorom jer ne zna upravljati ni svojojm imovinom.

Zakonu je inspiracija propis kojim se prije 16 godina spašavao talijanski mljekarski div Parmalat. Ali ima i značajne i vrlo bitne razlike.

U Italiji su onima kojima tvrtka duguje određivali tko će biti izvanredni upravitelj.

Kod nas bi to radila upravo ministrica gospodarstva, a sud bi, kao i u Italiji, samo potvrđivao izbor. Država bi preuzela upravljanje tvrtkom, odnosno čovjek kojeg ona odredi. 

Bez odobrenja Dalićke, upravitelj ne bi mogao prodati ni nekretnine ni dijelove tvrtke vrednije od 3,5 milijuna kuna. Ključna je to razlika zbog koje su se, prema našim saznanjima, digli “na noge” i u Agrokoru i u bankama, ali i kod velikih dobavljača.

"Mi svakako više vjerujemo bankarima koji su stručni da biraju ljude koji će biti u upravi Agrokora i voditi restrukturiranje, nego da Vlada postavi nekog svojeg povjerenika. To dosad nije završavalo dobro", rekao nam je predstavnik jednog od velikih dobavljača.