Hodajući centrom Londona iz štosa sam pitao prijatelja kolika je cijena kvadrata. Reče da većina nekretnina tu nema cijene. Ne zato što nitko ne bi htio platiti sumanutu cijenu, nego se ne prodaju. Generacijama i generacijama vlasnici su veleposjednici koji žive od rente. Da prodaju, mogli bi dobiti koliko požele, ali zašto bi kad od iznajmljivanja žive fantastično? Ne radi se o zgradama, nego o cijelim blokovima ili kvartovima. Ne da im se time ni baktati, nego je sve to u podnajmu. Nije da lova kapa, nego se slijeva. Plemstvo. Prihodi su takvi da se uopće ne opterećuju povratom na kapital. Više je nego dovoljno.
Nakon godina i godina garsonijere cilj je prijeći u stan. U nastojanju da malo svoje sirotinje sklonim od inflacije palo mi je na pamet, iako je kapital mali, ponašati se kao englesko plemstvo. Da iznajmljujem garsonijeru, mogao bih dobiti oko 300 eura. A možda je rješenje kupiti neke kvadrate koji će dodati još 300, što bi trebalo biti dovoljno za najam stana ili ratu kredita.
I tako sam, gledajući poslovne prostore, u ne baš atraktivnom zagrebačkom kvartu, predgrađu, našao 25 kvadrata pogodnih za frizerski salon, ured, ha, možda i za mali kafić, za koje vlasnik traži 45 tisuća eura. Kao i u londonskim uzorima, najmoprimac je već unutra. OK, za razliku od londonskih uzora, za koje postoje liste čekanja, u koje, otkaže li korisnik najam isti dan, netko upada unutra, nisam siguran koliko bih morao tražiti novoga izađe li poduzetnik iz prostora koji škicam.
Saznavši da sadašnji korisnik prostora već dulje plaća 300, u prvi mah sam pomislio kalkulaciju raditi na povećanju najma na 350 ili 400 eura. Istražio sam cijene najma u tom kvartu, ali i cijelom Zagrebu, i ispostavilo se da ne da mi ne bi bilo pametno pokušati povećati rentu, nego da bih trebao biti sretan ostane li trenutačni korisnik u prostoru. Pa za tu se cijenu isti kvadrati, za ured, mogu unajmiti u centru Zagreba!
Dodaš li, uz troškove održavanja nekretnine (krečenje, popravci instalacija...), porez, naknadu agenciji, u kalkulaciju još i potencijalne muke s najmoprimcima i promjene na tržištu kojih se, laik, u trenutku ne možeš ni sjetiti, investicija više nije tako atraktivna. Izgleda da mi nije suđeno biti plemstvo.
U tom kontekstu stavljanje love u fond - savjet ne tražim niti bih ga dao - ne zvuči tako loše.
