Marko Rakar, konzultant, jedan od sto najutjecajnijih političkih stručnjaka na svijetu, koji je radio na projektima za Vijeće Europe, Razvojni program UN-a, Svjetsku banku, State Department, član Udruge certificiranih istražitelja prijevara, sad već godinama zabavlja tisuće prijatelja i pratitelja na Facebooku najavama financijske apokalipse, armagedona. Ovaj je put na radost balona istomišljenika objavio analizu čiji je zaključak da je vjerojatnost globalne recesije - 98 posto.
"Prinosi na kratkoročne obveznice postali su veći nego na dugoročne, a to je siguran znak recesije", rekao je nedavno na besplatnom predavanju u organizaciji Glasa poduzetnika u zagrebačkom UGP caffeu Vuk Vuković, koji se proslavio predvidjevši Trumpovu pobjedu na izborima i Brexit.
Najjednostavnije rečeno, što je dulji rok investicije, veći je rizik, tražiš veću sigurnost, veći prinos. A trenutačno najveći investitori, fondovi i banke, prodaju dugoročne obveznice kako bi, zbog većeg prinosa, kupovali kratkoročne. Središnje banke mogu birati između grdne inflacije i recesije, a koliko god izbor bio neugodan, ipak je lak. Nitko ne želi svijet u kojem se novac za štrucu kruha nosi u kolicima.
Prvi čovjek J. P. Morgana, Jamie Dimon, kaže da bi S&P mogao pasti još 20 posto, upozorava na recesiju u Americi za šest do devet mjeseci, dok je Europa već u recesiji. Moj se prijatelj, mnogi su se znalci koji žive od savjetovanja sablažnjavali, kladio da će S&P pasti na 3600. Dobio je okladu. A eto, sad - savjet ne tražim niti bih ga dao - ne bi bilo šokantno ni da padne ispod 3000. I tako, koliko god sam svjestan da ne mogu pogoditi dno, odlučivši da ću dio sirotinje uložiti u S&P, dio u fizičko zlato i srebro, najmanji dio u pojedinačne dionice u djelatnostima koje, nadam se, razumijem, i dalje čekam. Padne li S&P koliko Dimon sluti da bi mogao - savjet ne tražim niti bih ga dao - vrlo je vjerojatno da bih na toj razini smatrao da sam solidno zaštićen od gubitka i uložio u S&P. A dio ušteđevine od inflacije spašavam ulažući u obrazovanje. Još malo, nešto više od godinu dana, možda dvije, i bit ću tjelesno orijentirani psihoterapeut. Nikad neću prestati pisati, i medije i knjige voljet ću zauvijek, ali - imat ću još jedan kruh u rukama.
