Hrvatska je vjerojatno jedina zemlja u svijetu koja ne poznaje pojam općeg, to jest zajedničkog interesa. To je, naime, ono oko čega se može složiti golema većina građana, bez obzira na političko opredjeljenje, religiju, nacionalnost, spol... Ono iz čega proizlazi osjećaj zajedništva, pa ako hoćete i ponosa.
Ono što se ne dovodi u pitanje bez obzira na to koja je politička opcija na vlasti. Za očekivati je, recimo, da većina građana želi sebi i svojoj djeci osigurati pristojnu sadašnjost i budućnost, što je neraskidivo povezano s besplatnim, kvalitetnim i svima pristupačnim obrazovanjem i zdravstvenom skrbi, boljim plaćama, kvalitetnom i zdravom hranom, čistim okolišem, čistim zrakom i pitkom vodom, da spomenemo samo ono najnužnije oko čega se zrelo, moderno društvo ne bi trebalo glodati, a što bi svaka politička opcija trebala shvaćati kao svoj najvažniji zadatak.
U Hrvatskoj je, nažalost, sve spomenuto stranački obojeno, i obrazovanje, i zdravstvo, i hrana, i voda. Sve su to teme koje vladajućima služe ne za postizanje najšireg suglasja, nego za političke obračune i podjele.
Pa tako već godinama HDZ-ova vlada koči i opstruira reformu obrazovanja koju je započela SDP-ova vlada. Štoviše, aktualna vlast dopustila je da se u reformu obrazovanja umiješa institucija koja je dobro poznati, tisućljetni neprijatelj obrazovanja i znanosti, naime Crkva, što može učiniti samo politika kojoj sadašnjost i budućnost mladih naraštaja nije ni u peti, da budemo ovdje vrlo, vrlo blagi. Kakvu važnost politika pridaje zdravstvu, vjerujemo da nije potrebno posebno obrazlagati. Činjenica da od osamostaljenja u Hrvatskoj nije sagrađena nova bolnica, beskrajne liste čekanja i skupi lijekovi tri su surove realnosti domaćeg zdravstva. A građani sve to podnose šutke i u miru.
Posljednjih mjeseci hrvatskim građanima se, osim kvalitetnog obrazovanja i zdravstva, uskraćuje i pravo na pitku vodu. S tim u vezi, prije dvije godine Slovenija je izmjenom Ustava proglasila pitku vodu temeljnim ljudskim pravom. Novi članak slovenskog Ustava pitku vodu stavlja izvan slobodnog tržišta, dakle voda prestaje biti roba. U Hrvatskoj se dotle ozbiljno razmišlja o privatizaciji vode, o predaji vodoopskrbe u privatne ruke. A kako to izgleda biti žedan u obilju vode iskusili su lani građani Splita, a ovih dana s tim osjećajem živi devedesetak tisuća građana Slavonskog Broda.
Ondje je vodocrpilište zagađeno naftom, a kako to izgleda kad vam iz pipe curi razrijeđena nafta u razgovoru za televiziju N1 rekla je gospođa Ivana Smolčić Jerković: "Ne smijemo ni suđe prati u toj vodi. U posudama peremo pa ispiremo u vodi koju smo dobili. Ne kupamo djecu u toj vodi jer ne znamo otkad je onečišćena, nitko nam ne govori kako se to apsorbira u tijelu. Znamo da oštećuje, istraživale smo same po internetu, ali trebamo stručnjake da nam objasne stvari".
Više od ičega potonje svjedoči o raspadu sustava zvanog država. Može se dogoditi da voda bude onečišćena, čovjek je učinio mnogo toga da onečisti okoliš, neki to zovu i napretkom, a malo toga da izbjegne i spriječi onečišćenja. Mogu se, dakle, dogoditi još i veće ekološke katastrofe, ali se ne smije dogoditi da ljudi budu prepušteni sami sebi, da ih nitko ne pouči i uputi kako da se ponašaju u tim situacijama. A upravo se to dogodilo građanima Slavonskog Broda.
Ondje su se ukazali premijer i ministar obrane, odnekud se ondje stvorio i dezorijentirani predsjednik SDP-a, niz sličnih beskorisnih lica moglo se vidjeti ondje i, naravno, ništa se nije promijenilo. Građani i dalje ne znaju što je zagadilo vodu, za što se sve smije, a za što nipošto ne smije koristiti zagađena voda, te kako se ponašati u toj situaciji. A ne znaju sve to jer se nitko nije sjetio poslati stručnjake da ih upute u proceduru korištenja zagađene vode, ako se ona uopće smije i za što koristiti. Umjesto toga, kažemo, traje žestoki politički obračun.
Nezavisni gradonačelnik Slavonskog Broda, kojega podupire SDP, za zagađenje optužuje državnu vlast i privatnu naftnu tvrtku, HDZ-ov ministar zaštite okoliša i energetike optužuje lokalnu vlast, svi peru ruke od zagađenja. A svi su, zapravo, jednako odgovorni. Dotle građani vodu nose u kanistrima. I ne znaju kad će im biti vraćeno pravo na pitku vodu.
Čini se da je ovdje stvar u nebrizi i neznanju, da se lokalna vlast koja održava vodocrpilište nije bavila svojim poslom pa je došlo do zagađenja. A da nadležno ministarstvo nije kontroliralo održava li se vodocrpilište ili ne. Inače, nebriga i neznanje kronične su bolesti u ovim krajevima od kojih pate mnogi glavonje.
Zbog tih bolesti Hrvatska povlači samo sitniš iz europskih fondova, raspadaju se obrazovni sustav, zdravstveni sustav, vodovodni sustavi, željezničke pruge, riječni nasipi, zgrade bolnica, škola, sva ona javna dobra koja su naslijeđena od Jugoslavije, a desetljećima nisu valjano održavana niti su građena nova.
Ova država zapravo uopće nije država. Prije je riječ o kulisi države ispred koje neki amateri glume da nešto rade. A cijenu, stvarnu, vrlo visoku cijenu plaćaju građani. Kojima očito još nije sinulo da samo oni mogu to promijeniti, i to stalnim buntom i pritiskom na vlast. Odbijanjem da gledaju i snose troškove te loše, prozirne predstave.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Dajte sad pozovite te koji su vikali kako ćemo mijenjati vodu za naftu, da plivamo na vodi i sl., kao npr. (pokojni) dr. Branica ili (živi) prof. Paar, usprkos onima koji su govorili da nije baš tako. Treba samo obići ... prikaži još!i vodocrpilišta i vidjeti kako su se raširili zagađivači mali i veliki, posebno oko Zagreba, a istina je manje ružičasta. Rezerve su smanjene i svakog časa može doći do katastrofe.
Istina je da je neoprostivo to što se desilo ljudima zbog vode. No dali je oprostivo što je Merklica pustila u zemlju izbjeglice čiji pojedinci ubijaju stanovnike Njemačke? Tko je kriv kad u Japanu eksplodira nuklearka? Tko je kriv kad ... prikaži još!d cunami potopi stanovnike otočja i tako dalje. Tko je kriv?? Da se vratim na početak. Ove cijevi su ovdjhe već 70 godina! Rafinerija isto!! Ajde saberite se. A ovak po vodu se išlo i prije i to u prljeve bunare pred seljačkim kućama.
E, da smo barem samo po ovom problemu u srednjem vijeku !