14 velikih koji ove godine mogu osvojiti nagradu Fric

U jednom od popratnih tekstova uz prošlogodišnju Nagradu Fric tadašnja je predsjednica žirija Biljana Romić, zagledana u budućnost nagrade, zapisala kako kao “zarobljenici pandemije korona virusa možemo očekivati prozu koja će izrasti na šavovima osobne (ne)prilagodbe društvenim i civilizacijskim izglobljenjima”. Godinu dana kasnije evo nas u društvu 14 polufinalista koje je izabrao žiri u sastavu Tomislav Brlek, Hrvoje Klasić, Dragomira Majhen, Jagna Pogačnik, Čedo Prodanović, Igor Vikić i  Dubravka Vrgoč. Ono što na početku moram primijetiti jest kako su itekako prisutni šavovi (ne)prilagodbe, ali oni još ne nastaju pod utjecajem pandemije koja, da nam je to netko rekao prošle godine, još traje nesmanjenom žestinom. Priča o famoznoj vremenskoj distanci potrebna za sve, pa tako i za pisanje, očito, i ovdje dolazi do izražaja. Također, predviđanja kako je vrijeme pandemije, izolacije i karantene posve sigurno ono vrijeme samotnosti koje će mnogi iskoristiti za pisanje također se nisu u većoj mjeri ostvarila, jer je na natječaj za nagradu prispjelo uobičajenih pedesetak naslova, što vidim kao nekakav +/-standard kad je riječ o domaćoj (i pridruženoj regionalnoj, koja odgovara propisanim kriterijima) proznoj produkciji. No ono što svakako treba naglasiti jest pitanje kvalitete i raznolikosti ovogodišnje produkcije, pa posljedično i izbora polufinalista. U radu ovoga žirija sudjelujem treću godinu, a domaću produkciju prilično pozorno pratim mnogo dulje i odgovorno tvrdim kako je ovo jedna od kvalitativno jačih godina, što svakako veseli u profesionalnom smislu, ali i uvelike otežava rad žirija.