Morao si biti stvarno posebna sorta idiota, pa da 1989. ideš kupiti ulaznicu za koncert KUD Idijota samo zato da bi "nekome iz Hrvatske jebao majku". Na tom koncertu prije točno 30 godina u Požarevcu, u rodnom gradu Slobodana Miloševića, u masi od 1000 punkera koje je okupio tad najjači punk-bend u Jugoslaviji, umiješalo se i stotinjak srpskih nacionalista. KUD Idijoti jurnuli su u koncert kao i inače, da bi nacionalistički idioti odmah počeli vikati: "Jebo vas Tuđman!".
"Ne želeći im davati prostor za urlanje, svirali smo pjesme jednu na drugu, ali hvatali su one mikrosekunde i uvaljivali nam Franju, onog kojeg su baš takvi likovi 'pogurali' na predsjedničkim izborima u 'komšiluku'", zabilježio je dr. Fric u svojoj knjizi "Život s Idi(j)otima".
Od 1981. do 2011. koncerte KUD Idijota znali su prekidati zbog tučnjava, juriša policajaca na publiku, gađanja bocama piva - ipak je bila riječ o punkerima za koje je Marko Brecelj iz Buldožera rekao da na koncert dolaze "spremni na borbu i napad". A taj koncert u Požarevcu bio je jedini koji su prekinuli zbog nacionalizma, jer je jedan od "rodoljuba" jurnuo na binu i zgrabio Fricu naočale. Završili su na piću s Nešom i ostalima iz Galije, da bi ih on uvjeravao da je to tek šačica budala.
Činilo se da će sve još biti i OK, jer ubrzo je jedan od redara vratio Fricu naočale. Ali te noći ispred hotela su im urlali: "Tko to kaže, tko to laže..." i ujutro su pobjegli odatle u Kragujevac, koji ih je dočekao kao braću po punku. Nisu tad Fric, Sale Veruda, Ptica i Tusta mogli ni zamisliti da će Neša samo nekoliko godina poslije postati veliki sljedbenik SPS-a i JUL-a, odnosno Slobe i Mire.
Ali su tad shvatili i to da će im predsjednik Hrvatske postati Franjo Tuđman, i to da svi oni plakati Miloševića koje su sve češće viđali još od 1987. nisu puka posljedica unutarpartijskih obračuna, te da uvođenje višestranačja u Jugoslaviji ipak neće pomesti kao parazite "sve te ukiseljene spodobe" nacionalizama, od Slobe do Franje. Povijest KUD Idijota, koju je Fric zgusnuto nabio u 350 stranica, sve je samo ne "zbirka sjećanja".
Dežulović je u predgovoru napisao da je sjećanje u rock'n'rollu zabranjeno, inače je riječ o muzici za liftove i terase, da je sjećanje opravdano samo kad je već samo po sebi pobuna i subverzija, kao u pjesmi "Ja sjećam se". Dežulović je sto posto u pravu kad piše da Fricova knjiga ima povijesno rock'n'roll opravdanje u tome što je izišla u zemlji dovoljno idiotskoj da ide ukidati sjećanje u kulturi.
Drugim riječima, posao pobune punka s KUD Idijotima na čelu ovdje nije gotov i zato je danas subverzivno i samo sjećanje benda koji su mrzili i komunisti i fašisti, i srpski i hrvatski nacionalisti, koji je vodio rat za pravo da ne mrzi druge, na podizanje buke zbog uništavanja radnika, privatizacijskih pljački i ratnih pokolja. Zato je "Život s Idi(j)otima" i dalje punk. I zato je opravdan. Jedino što Dežulović nije imao pravo jest to što između rock'n'rolla i punka postoji temeljna razlika.
Od Slovenije pa na jug nitko osim punkera nije pjevao "Bandieru Rossu", "Za železno zaveso", "Totalnu revoluciju", "Io sonno... dittatore", "Turbo cattolico, peste balcanica" i slične stvari, čak i onda kad je Tomislav Ivčić pjevao "Bože čuvaj Hrvatsku", a na Međunarodnom dječjem festivalu u Šibeniku 1994. godine izbacivali dijete jer je pogrešnog etničkog podrijetla, sve u doba klanja po Vukovaru, Srebrenici... Samo punkeri. OK, još i ljudi iz Buldožera i Franci Blašković.
Zato knjiga Nenada Marjanovića nisu memoari, nego povijesni dokument. "Život s Idi(j)otima" kod Frica otkriva isto oduševljenje kad je 1977. godine prvi put čuo ploču od Ramonesa, kao i kod Petera Lovšina, kad je koji mjesec poslije prvi put čuo "God Save the Queen" od Sex Pistolsa. Lovšin i Tomc bili su gotovo desetljeće stariji od Frica i zato, dok su Pankrti jurnuli odmah, KUD Idijoti u juriš su krenuli 1981.
Trebalo je, ipak, proći nekoliko godina i da Fricu njegov brat objasni da su Buldožeri puno kvalitetniji bend od Bijelog dugmeta te da nauče svirati kroz beskrajne vježbe u jezovitim prostorima napuštene Ville Rizzi u kojoj je nekoć bila psihijatrijska ustanova zatvorenog tipa, a oni skvoterski pronašli dom za svoj bend. Konačno, trebali su naletjeti na Borisa Furlana, "njihova Malcolma McLarena", i naći poslove:
"Radilo se po firmama bez straha od otkaza, plaće su bile redovne i ja tad nisam čuo da netko nije dobio plaću. A onda i onaj kultni K15...".
K15 su KUD Idijoti odvajali u zajedničku blagajnu i time financirali 1986. izdavanje prvog albuma "Legendarni u živo". Proročka "Io sonno... dittatore", "Kad sunce opet zađe", "Disco is not dead", "Bandiera Rossa", "Ljudi kao ja"... Taj album donio je i njihov logo.
"Petokraka koju smo zakačili iritirala je dva sistema. Dežurni puritanci, dokoni zaštitnici socijalističkog poretka, teško su se nosili s time što bend, koji se posprdno naziva Idijotima, kao svoj zaštitni znak nosi simbol pod kojim su ginuli svi najveći sinovi naših naroda i narodnosti, da bi se kasnije nacionalisti, 'silne žrtve' Titova režima 'ispilavali' što u vrijeme agresije tzv. JNA kačimo plakate sa zvijezdom petokrakom. Nerijetko su to bili isti ljudi", napisao je Fric.
Bili su radnička djeca; Fricovi starci nisu nikad bili u komunistima, Tusta je bio potomak "Ćića", Istrorumunja koji su prije socijalizma bili tako siromašni, kako otkriva knjiga, da su skupljali ugljen s površine Ćićarije i to prodavali. Problem je zato bio u ovom: "Jebale su nas socijalne nepravde". Vjera i nacija, to im nije bilo ni u peti. A onda su 1987. ljudi s Omladinskog festivala u Subotici dobili njihovu nominaciju s albumom.
Slijedio je žestoki koncert na kojem su KUD Idijoti ostali šokirani brojem svojih fanova, da bi shvatili što su napravili onim albumom tek kad su ih organizatori proglasili najboljima između 300 drugih bendova. Zvijezda, i to crvena, bila je rođena. Pa još nakon onoga u Reggio Calabriji, na Festivalu mediteranskih zemalja... Bend iz Jugoslavije stotine punkera lansirao je u nebo, a onda još i dalje s "Bella ciao", da bi se jedan tip na "Bandieru Rossu" popeo na binu i išao Tusti oteti mikrofon.
U podivljaloj atmosferi Tusta je tipa nabio nogom i gurnuo dolje te tek nekoliko sekundi poslije shvatio da ono cipelarenje više nije "pogo". Ispalo je da su punkeri izgazili policajca u civilu, ali i diplomatski incident jer im je policija prekinula koncert. Domaćini su ih častili kao kraljeve, a doma su se vratili kao heroji. "Ni krivi ni dužni postali smo čuvari socijalističkog poretka i herojskih partizanskih napjeva", opisao je epizodu iz već ironične faze benda.
Uostalom, evo što su mislili o Titu i Tuđmanu: "Jebalo nam se za obojicu. Ovog prvog smo voljeli, ovog drugog mrzili. Ali ni jedan od njih nije nas ni na što tjerao".
Čak i Titu su, uostalom, u 90-ima spjevali ironičnu "Bepo, vrati se", po logici, "da je Jugoslavija valjala, koliko god je u nekim stvarima bila i ispred svog vremena i svijeta, ne bi se raspala". Njihovi neprijatelji bili su nacionalizmi, mržnja, lopovi privatizacije i ljudi poput Baje Malog Knindže ili Thompsona, koji su, kao, "pjevali o ljubavi prema domovini, a u ratu su zapravo raspirivali mržnju". Koncert njih i Partibrejkersa u Daruvaru 30. travnja 1991. bio je zadnji zajednički koncert jednog benda iz Hrvatske i jednog iz Srbije.
Nije bilo gužve kao u Požarevcu 1987., ali se vidjelo da su jedni došli odšutjeti Partibrejkerse i skakati na KUD Idijote, a drugi suprotno.
"Nakon koncerta sjedili smo u apartmanu s Partibrejkersima do dugo u noć, ujedinjeni u stavu kako je sve otišlo u tri pičke materine i kako nam samo Bog može pomoći. Samo dan kasnije grunulo je u Borovu Selu."
Četiri godine žestokih koncerata po Italiji, Njemačkoj, Mađarskoj poslije, odnosno nakon još šest albuma, na Balkan su se spustili ratni mrak i nacionalistička klanja. "Glupost je neuništiva" i "Tako je govorio Zaratusta" doveli su ih dotle da su se samo rijetki, poput Ferala ili Nacionala, usuđivali objaviti intervjue s njima. Ivo Pukanić je, ipak, čak prijetio Fricu da će im napraviti probleme ako kome daju intervju prije nego njemu.
No onda mu je Fric odvratio da ionako nikad ništa nije pisao o KUD Idijotima, da je stvarao Mineu, Casandru, "Vrapce i komarce": "Pa onda njima prijeti! A mene boli kurac za tvoje novine".
I zalupio mu slušalicu. Poslije je Pukanić pričao da ga je Fric time razljutio, ali i oduševio, da bi "bilo jadno da su se drugačije postavili". HGU i Bruno Langer iz Atomskog skloništa počeli su ih, pak, naganjati nakon što su pristali doći na koncert "Igra r'n'r cela Jugoslavija u Ljubljani". Pozvao je da im se posvuda zabrane oglasi. HRT ih je prozvao u "Dnevniku" zbog "zločina u pokušaju". Zabranjivali su im album "Istra ti materina" zbog pjesama poput "Turbo cattolico, peste balcanica".
Samo, KUD Idijotima više se nije moglo stati na kraj. Bend je postao veći od zemlje rata, smrti, mržnje i izbjeglica, veći od zemlje u kojoj su Frica prozivali zbog vulgarnosti zato što je jednome Mamiću poručio da ga "nabije na kurac".
"Mamićevo nabijanje na kurac je bilo domoljubno", pisao je.
Nisu im mogli ništa, jer su bili iskreni, plazili jezik i nisu ustuknuli niti koraka. KUD Idijoti bili su po mjeri Istre i slobodnog svijeta te su branili oboje. Otkako su 1994. nastupili uz Ramonese u Ljubljani, i to tako da su slovenski mediji objavljivali naslove poput "Idijoti - Ramones 1-0", pulski punkeri punili su dvorane u Zagrebu tisućama ljudi, naprosto tek izlijepivši pokoji plakat u studentskim domovima. A mediji u Hrvatskoj o njima su šutjeli.
Fric je pisao da im nije smetalo što su ih zbog radničkih stavova pljuvali kao "komunjare" i "partizančine". Za razliku od "srbočetnici" i slično, to im je zbilja smetalo. Nenad Marjanović nije u pravu kad knjigu zaključuje u stilu "izgubljenog rata". Od intervjua u Feralu i naslova "Heil Slaveni" preko Ramba Amadeusa u Puli, oni su se ugasili tek Tustinim odlaskom. Rambo je pričao da su ga na prvi koncert u Hrvatskoj nakon rata pozvali baš Idijoti.
Čovjek koji je 1991. na beogradskoj nacionalnoj televiziji upao u prijenos kako bi vikao: "Majku vam jebem, bombardiraju Dubrovnik!", poludio je kad je vidio da su mu KUD Idijoti iznad bine za njega stavili slike sedam sekretara SKOJ-a.
"Ja popizdio naprosto i rekoh: 'Ljudi, koji vam je kurac, maknite ovo... Preko mojih leđa dodajete gas, nemojte zajebavat!'. Kaže meni na to Sale Veruda: 'Ovo je Pula! Shvaćaš li ti da je ovdje lik Mussoliniju prišao s buketom cvijeća i odvalio mu šamar'."
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Znaš li gdje mogu naći ženu za jednu noć? Idite na > > > www.Sexcoss.Com
Sad su tek shvatili da su Požarevčani imali pravo.
To je bilo zlatno doba samo to tada niste znali Idioti