Ako je Jugoslavija uopće postojala, onda je to bilo u njenoj kulturi

Dodjelom jubilarne, 20. po redu nagrade za najbolji roman napisan na hrvatskom, bosanskom, srpskom i crnogorskom jeziku, nazvane po jednom od najboljih i najznačajnijih pisaca ovoga dijela svijeta, Meši Selimoviću, u subotu, 9. listopada, završeni su 21. Književni susreti Cum Grano Salis u Tuzli. Žiri u kojem su bili Semezdin Mehmedinović kao predsjednik, te pisci i spisateljice: Senka Marić, Ivica Đikić, Miodrag Popović i Mirjana Đurđević, odlučio je da skulptura - mastionica i pero - plaketa i pristojan novčani iznos pripadnu Ivani Bodrožić za djelo “Sinovi, kćeri”, uz koju su u finalnom izboru bili i romani “Kontraendorfin” Svetislava Basare, “Putujuće kazalište” Zorana Ferića, “Izvedeni iz kičmi” Amile Kahrović Posavljak i “Mladenka Kostonoga” Želimira Periša. Za razliku od većine, vjerojatno svih, književnih manifestacija na području od Bregane pa do Skoplja, ova tuzlanska jubileje obilježava se dva puta. Naime, prvo su 2001. osnovani i održani prvi književni susreti na kojima je ustanovljena nagrada koja se dodjeljuje od 2002. i jedina je zbilja regionalna, dakle neograničavajuća jezikom, državljanstvom autora i autorica i državom prvoobjave. Pravila su, dakle, takva da selektori u Hrvatskoj, BiH, Srbiji i Crnoj Gori biraju najmanje dva, a najviše pet romana objavljenih u prethodnoj godini, između kojih žiri prvo bira pet finalista, te naravno pobjednika ili pobjednicu.