"Svemir je uistinu velik. Zapravo, toliko je beskonačno prostran da čovjek ne može ni vjerovati. Nekome se čini dug put što ga ima za proći do najobičnije apoteke u susjedstvu, ali to su tek mrvice spram Svemira." U "Vodiču kroz galaksiju za autostopere" briljantni um Douglasa Adamsa istražio je i opisao najudaljenije zakutke svemirskog prostranstva. Zabilježio je podvige velikih svemirskih pustolova, poput Zaphoda Beeblebrooxa i Forda Prefecta, ali negdje u toj beskonačnosti mora biti još užasno zanimljivih likova do kojih ni Adams nije uspio doprijeti.
Nažalost, ispalo je da nije imao dovoljno vremena. Fatalni srčani udar pogodio ga je prije pedesete, umro je 2011. godine, pa je zauvijek izgubljena mogućnost da se u proširenom izdanju nezaobilaznog autostoperskog vodiča pojavi brački astronaut Valentino Bošković, koji se daleke 1646. godine lansirao na Mars s raketne postaje na Vidovoj gori i lutao zaboravljen do proljeća 2014. godine, kad su se njegovom svemirskom odisejom pozabavili splitski glazbenici bračkih korijena Branko Dragičević i Josip Radić.
U svojoj manje poznatoj zemaljskoj prošlosti Branko je bio pjevač i gitarist splitskog alter rock benda Kundyak, dok je Josip svirao bas u zagrebačkom pop rock sastavu Buđenje. Zajednički projekt Valentino Bošković najprije su predstavili digitalnim samizdatom "VSSR" objavljenim preko internetskog servisa Bandcamp. Brankov i Josipov prvijenac zvučao je kao ultimativni hrvatski (mini) album godine, makar su ga samo rijetki slušatelji skužili iz prve i stavili na repeat.
Nevelika zbirka sa sedam kratkih pjesama donijela je dvadesetak minuta eklektičnog zvuka iz kućne radinosti, totalno drugačijeg od svega što se u tom momentu moglo identificirati kao domaća indie rock glazba. Vanjski utjecaji u premijernom izdanju Valentina Boškovića bili su uglavnom lako prepoznatljivi i nimalo neočekivani. Stari i novi Beck, rani Bowie, Syd Barrett, malo Princea i ponešto najnovije indietronice.
Unutarnju stranu projekta bilo je znatno teže sagledati, a ni do danas nije razjašnjeno je li izvanredno originalan bodulsko-svemirski koncept nastao iz preduge fjake, prejakog dima ili predobre inspiracije. Osim varijacije na "Space Oddity" sjajnom pjesmom "Nema nigdi nikoga", koja je izvedena u svakodnevnom dalmatinskom narječju, "VSSR" je duboko zakopan u arhaični brački govor. Zbog toga je Valentino Bošković već u Splitu naišao na komunikacijski problem, koji je na putu do Zagreba prerastao u naoko nepremostivu dijalektalnu barijeru.
Na kraju je ipak prevagnula znatiželja jer se na cijeloj domaćoj glazbenoj sceni već dugo nije pojavio netko toliko originalan i neobjašnjivo poseban.
Komentar jednog slušatelja iz kontinentalnog podneblja: "Ja ih ništa ne razumijem, ali su mi zakon" može se preslikati u zavidan broj oduševljenih reakcija, vrlo brzo pretvorenih u konkretne pozive za svirke. Zakratko se činilo se da bi Valentino Bošković mogao upasti bilo gdje, od alternativnih klupskih pozornica do tradicionalne smotre lakih nota na Splitskom festivalu. No nije upao nigdje jer Branko i Josip do danas nisu okupili koncertni bend.
Nisu imali čak ni promotivnu fotografiju pa su okolo slali nešto kao selfie s razgranatom palmom i nepoznatom ženom u pozadini. Zvali su Valentina na INmusic, molili da dođe u MSU odsvirati MIMO session za Hrvatski radio, ali brački astronaut držao se zacrtanog svemirskog programa i plana leta od 400 godina pa je najavio koncert tek za Valentinovo 2046. godine na Vidovoj gori.
U međuvremenu je debi "VSSR" dobio nasljednika u podjednako impresivnom preklanjskom albumu "Marsovska listina", koji je, uz niz upečatljivih pjesama, nadogradio bazični koncept, poboljšao produkciju zvuka i proširio popis vanjskih suradnika, od neopsihodeličara iz bendova Promili i Para Lele preko splitskoga gitarista Gorana Cetinića iz blues sastava Otprilike ovako do Lovely Quinces, koja je pjevala prateće vokale.
U svemu tome nije bilo baš mnogo sličnosti s naveliko hvaljenim konceptualnim albumom engleskog Public Service Broadcastinga "Race for Space". Kultni PSB, koji je oduševio publiku na preklanjskom INmusicu i lanjskom samostalnom koncertu u Tvornici, nametnuo se puno ozbiljnijim pristupom svemirskim temama u koji se samo na momente probijaju elementi Monty Pythonovskog humora. Valentino je svoj smisao za humor izvukao u prvi plan s nekoliko urnebesno zabavnih pjesama.
Ako bi se po Europi tražilo njegova istomišljenika ili duhovnog srodnika, to bi puno prije Public Service Broadcastinga mogao biti German Popov alias O.M.F.O (Our Man from Odessa). "Ukrajinski Rambo Amadeus" s amsterdamskom adresom lansirao se u svemir albumom iz 2006. "We Are the Shepherds", koji otvara totalni urnebes "Choban in Space". Valentinov prošlogodišnji singl "Milde Sorte" nije imao raniju svemirsku dimenziju, ali je donio ponajbolju pjesmu u cijelom opusu.
Neodoljivu privlačnu i toliko hitoidnu da možete mirno prekrižiti svaku hrvatsku radijsku postaju koja je nije barem nekoliko puta zavrtjela u programu. Najveći iskorak iz internetskog undergrounda učinjen je nedavnim objavljivanjem kompilacijskog CD-a "Vodič kroz galaksiju za redikule". Na njemu se nalaze kompletni albumi "VSSR" i "Marsovska listina", a kao bonus je utisnuta "Milde Sorte".
Karlo Kazinoti i Mišo Komenda iz Leut Magnetika napravili su odličan dizajn u koji su uklopljeni tekstovi svih 18 pjesama pa slušatelj s oskudnim bodulskim vokabularom napokon može pohvatati konce i malo bolje upratiti Valentinove putešestvije oko Marsa. Izdavač Mudri brk priredio je zagrebačku promociju CD-a na umjetničkoj konvenciji Nesvrstani u Laubi, povodom pet godina nepostojanja benda.
Boris Jokić pročitao je Valentinovu poslanicu Zemljanima, najavljena je suradnja s TBF-om, podijeljene su ulaznice za veliki koncert 2046. godine na Vidovoj gori, novinarima su dostavljene promo fotke, u radijski eter puštena je nova pjesma "Pippanonna", ali svemirska kapsula zapravo je još hermetički zatvorena i ne da se otključati bez pravovremenog izlaska pred koncertnu publiku.
"Vodič kroz galaksiju za redikule" može se samo priložiti kao dokaz da projekt Valentino Bošković predstavlja jedan od kreativnih vrhunaca splitske glazbene scene, i to ne samo u novije vrijeme, nego u znatno duljem razdoblju koje su dosad zatvarali s jedne strane Toma Bebić, a s druge TBF. Međutim, ovim izdanjem se opet ne mogu testirati realne mogućnosti Valentina Boškovića, koji će se vrlo brzo suočiti sa zamrlim diskografskim tržištem i činjenicom da se poneki CD u Hrvatskoj može prodati samo vjernim fanovima poslije dobrog koncerta.
S uigranim pratećim muzičarima i razrađenim planom turneje sve bi se brzo razjasnilo. Publika stalno traži nešto novo, a Valentino Bošković definitivno može ponuditi puno više od potencijalne konkurencije. Možda je njemu ugodnije na Marsu, ali svi ga zovu da se što prije vrati doma. Do 2046. godine netko će i Vidovu goru pretvoriti u turistički resort.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Dobrodošli na najbolju stranicu sex dating ==>> Sexydrom.com