U početku bijaše riječ, maksima je utkana u temelje svih svjetskih religija, pa i onoga što je kultnom, a potom i religijskom organiziranju vjerovanja prethodilo - mitovima i mitologijama. Za razliku od zapisanih vjerskih knjiga čija je osnovna zadaća čitateljima usaditi vjerovanje u sposobnosti jednog, određenog, najčešće “višeg bića” ili opisati čudesan životni put izabranog pojedinca, mitologije su usmenom predajom prenašane priče stvarane kako bi njihovi kazivači objasnili svijet oko sebe i čovjekovo mjesto u njemu. Mitovi nisu povijesno utemeljeni i ni na koji način ne pretendiraju biti shvaćani “povijesnim istinama”. Shvaća to i Stephen Fry, poznati britanski glumac i nagrađivani pisac čije su knjige, posebno one iz domene alternativne povijesti (poput priče o neplodnom Hitlerovu ocu), osvajale čitatelje, kao i kritičare, i mnogo prije nego što je 2017. Fry na svjetlo dana, ravno iz neke antičke pećine, iznio “Mythos”, “Mitove”, prvi dio svojeg ukoričenog viđenja priča iz antičke starine. Kao što i sam autor ističe, ni njemu, kao ni mitovima, namjera nije predstavljati svoju interpretaciju kao jedinu ispravnu.
