Prvi svjetski rat pamtimo kao rovovski pokolj, drugi kao užas AuschwitZa, a treći upravo proživljavamo
Dok smo djeca, pa i u tinejdžerskoj dobi, mnoštvo dragocjenih ljudi iz naših života doživljavamo kao egzistencijalnu nužnost - naše bake, djedove, roditelje. Da bismo tek puno godina poslije, nerijetko kad su ti ljudi već pokojni, shvatili koliko su nam bili bitni u životu, koliko su bili neprocjenjivi, vrijedni i jedinstveni kao ljudi. A uz sve to, unikatni spisatelj na našim prostorima Zoran Ferić u svom najnovijem romanu “Na osami blizu mora” ostao je vjeran sebi, suživot nekoliko galebova, malomišćanskih cura i neizbježnih fureštih turistkinja opisao je onako kako to samo on zna.
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
