Boldini ili sjaj vremena koje predosjeća katastrofu

Prije desetak dana, tijekom mojeg kazališnog posjeta Bologni, prijepodne, dok sam čekala na vrijeme odlaska, šećući uokolo gradom prošla sam savim slučajno pokraj palače Albergati. Zaintrigirao me je plakat izložbe meni posve nepoznatog slikara koji je umro prije 90 godina. Ta je godišnjica bila i povodom ove zanimljive izložbe koja pak upućuje na još zanimljiviju epohu čije se sjene na neobičan način upisuju i u naše vrijeme. Giovanni Boldini rođen je u Ferrari 31. prosinca 1842.godine. Još kao dječak pokazivao je neobični talent te ga je otac Antonio podučavao crtanju. Godine 1864. seli se u Firenzu, gdje se sprijateljuje s Micheleom Gordigianijem i Cristianom Bantijem, obojicom tad već priznatih i financijski stabilnih slikara. Boldini 1865. portertira brojne umjetnike koji se okupljaju u Caffè Michelangiolo, ali njegovu upečatljivu inovativnu metodu slikanja prvi prepoznaje Telemaco Signorini, koji mu i pomaže da se predstavi na prvoj izložbi. On ga upoznaje s Isabellom Falconeri, koja vrlo brzo postaje njegovom patronom. U lipnju 1867. s grčkim plemićem i prijateljem Boldini prvi put putuje u Parizu, gdje posjećuje Svjetsku izložbu i upoznaje se s djelima Courbeta i Maneta. Ali ono što je možda i puno važnije za njegovu karijeru je njegova fascinacija kozmopolitskom atmosferom Pariza koji mu ne nudi samo brojne umjetničke prilike, nego i one dalekosežne prednosti što će s neobičnom lakoćom iskoristiti na putu prilično kratkog uspona u pariško društvo. Uskoro putuje u London i tamo ostaje pet mjeseci družeći se s predstavnicama one visoke klase kojoj nije pripadao. Vraća se u Pariz, unajmljuje studio na Pigalleu, gdje živi s modelom Berthe. Odustavši od žanrovskog slikarstva, Boldini se vraća prijašnjem osobnom stilu i posvećuje portretiranju. Njegov novi model i ljubavnica, grofica Gabrielle de Rasty uvodi ga u visoko društvo i postaje u iznimno kratkom vremenu dijelom tog prestižnoga kružoka. Izlaže na Salonu 1879. i postaje članom “Odbora francuskih slikara u Francuskoj”. Godine 1880. putuje u Nizozemsku, 1886. u Berlin, 1887. u Veneciju i 1889. u Španjolsku i Maroko s Degasom. Na Svjetskoj izložbi 1889. godine u Parizu, Boldini se istodobno predstavlja i kao umjetnik i kao izbornik talijanskih umjetnika. Na toj je izložbi njegova slika “Bijeli pastel” nagrađena zlatnom medaljom. Godine1895. venecijanski gradonačelnik Riccardo Selvatico poziva ga da bude član izbornog odbora prvih venecijanskih Biennalea.