Boris Greiner: Postao sam slavan u vojarni Kozara

Express: S kojom je idejom osnovan Petikat?
Upravo činjenica da se ne radi o dvije riječi, nego jednoj, sugerira da se ne radi o etaži iznad četvrtog kata, nego o samostojećoj platformi, kojoj nije prethodila precizna ugradnja pojedinih dijelova u unaprijed zacrtanu konstrukciju, nego se njena pozicija odjednom pojavila, kao  ilustracija maglovitih zamisli o idealnim mogućnostima. Noseći u sebi sliku platoa neovisna o gravitaciji i ostalim otežavajućim čimbenicima, koji poput letećeg tepiha plovi između izdavačkih i producentskih nebodera, čiju putanju ne određuje medijski izraz niti joj pažnju odvlače postavljeni putokazi, grupa autora se prepušta vjetru bez imena i ponaša poput ekipe koja po cesti povlači bijelu crtu, a umjesto čunjeva za sobom ostavlja elemente vlastite signalizacije, koja istodobno označava i putanju tog vjetra. Već je zamišljen i jahač na tepihu, lebdi kraj gusto postavljenih ureda velikih kuća, preko megafona izvikuje nazive novih izdanja poput oznaka drugačije regulacije prometa, čiji sustav svakim ugrađenim dijelom biva sve jasnijim. Pa kao što hrpa usputnih prizora donešenih vjetrom bez imena postaje djelatan sadržaj, što potom zauzima i svoje mjesto u izgradnji mozaika, tako i lepezu Petikatovih realizacija nije moguće jednoznačno kategorizirati, neka lako pronalaze svoje ladice, druge zahtijevaju otvaranje novih pretinaca, dok treće prkosno odbijaju biti spremljene. 

Sandra Šimunović/PIXSELL

Express: Sad dolazimo i do knjiga, unutar radionice objavili ste nekoliko desetaka izdanja, najbrojnije su tvoje, pa i Žeželjeve knjige, Habjan i Cvjetanović su manje zastupljeni, a tu su još objavljeni i neki drugi autori/ce. Petikat nije klasičan izdavač knjiga, prije ga se može doživjeti kao platformu za izdavanje vaših knjiga, uz pokojeg autora iz uvjetno rečeno vašeg kruga? Ispravi me ako griješim....
Ne, u pravu si. Cvjetanović se u međuvremenu posvetio socijalno angažiranom projektu, sve češće i sve glasnije zastupa ideju dokolice, čak postavlja i transparente. Zato smo ga i smijenili s pozicije predsjednika jer bi to značilo da i ostali članovi dijele njegovu ideologiju, što bi nadalje upućivalo kako je umjetnička organizacija Petikat zapravo politička partija Petikat, čiju ideološku platformu iznosi upravo njen predsjednik. A to bi moglo posve rastjerati potencijalne suradničke projekte, tko bi se usudio telefonskim pozivom prekidati provođenje te ideologije u praksu. Dapače, svaki bi se poziv mogao protumačiti kao politička provokacija. A Habjan se u međuvremenu probudio i prošle godine objavio dvije knjige.

Express: Da, Habjanova ‘Nemoguća varijanta’ sad je doživjela drugo izdanje, nakon punih 37 godina, jedna od onih knjiga koja je ovjenčana i etiketom ‘kultna’. A vidim da je u Petikatu objavio i knjigu ‘Košulja na cvjetove i pjesme na struju’, a da jabuka ne pada daleko od stabla (da se poslužim ovom već otrcanom uzrečicom) među Petikatovim autorima je i Klasja Habjan. I Žeželj često nešto objavi... Eto, imaš sad priliku da kao izdavač ukratko s nekoliko rečenica promoviraš tih nekoliko Petikatovih noviteta, zašto bi ih vrijedilo kupiti i imati na polici.
Drugo, prošireno izdanje, punim imenom ‘Nemoguća varijanta i druge priče’ donosi 37 kratkih priča u tvrdom uvezu s pogovorom Dubravke Zime. Ona, između ostalog, kaže: ‘Vrijeme koje je proteklo od ‘Nemoguće varijante’ do ‘Nemoguće varijante i drugih priča’ ama baš ništa nije oduzelo ljekovitoj osjetilnosti prve knjige, koju su nove priče i nove okolnosti objavljivanja čak i naglasile’. ‘Košulja na cvjetove i pjesme na struju’ je zbirka tekstova namijenjenih, kako podnaslov navodi, pjevanju, što bi moglo značiti uglazbljenju i izvođenju uživo, pa ipak, knjiga pjesama koja skoro pa programatski započinje referencom na Bacanje kocke ne ukida slučaj Stephanea Mallarmea, prijelomnu knjigu moderne poezije, ne skriva pretenziju pripadanja najboljoj tradiciji europskog pjesništva. Klasja Habjan se, osim kao dizajnerica i ilustratorica, potvrđuje i kao književnica. Govoreći o potonjoj, iznenađuje svestranost, sposobnost da se određena misao ili ideja izrazi posve odgovarajućim formatom, kao da suvereno vlada područjem od jednog versa do kratke priče, kao da uopće i ne brine o formi, nego se slobodno prepušta temi. Žeželjeva grafička novela ‘Poglavica jelena’ suvremena je priča o gubitku identiteta i traženju novog početka, ispričana ekspresivnim crno-bijelim vizualima, bez dijaloga i bez teksta. Snažni kontrasti svjetla i tame naglašavaju dramatični put glavnog junaka, njegovo traženje i preživljavanje. Dinamična montaža kadrova oblikuje ritam naracije te prati uspone i padove kroz koje lik prolazi. Šuma predstavlja paralelni svijet, mitološki je simbol divljine koja u sebi nosi izvornu snagu života.

Sandra Šimunović/PIXSELL

Express: Reci mi još malo o svojim novijim knjigama. Baviš se i likovnom kritikom ili pisanjem o umjetnosti, dizajnu... Koliko ti je važan i taj aspekt, pisanje tekstova o radovima drugih, tekstova koji će vjerojatno kasnije doživjeti i ukoričenje.
Objavio sam 2020. knjigu ‘Zeleni val’, zbirku kratkih tekstova koje se tek uvjetno može nazvati pričama zato što preuzimaju različite perspektive i forme iskaza, a u cjelini simuliraju dokumentaciju o jednom predmetu. Odnosno, u ovom slučaju, o jednoj temi. A ta tema su zagrebačke ulice. Tekstovi su kronološki poredani i kategorizacijski podnaslovljeni, čime sam nastojao naglasiti kako predstavljaju osoban prilog nekakvoj ‘kompletnoj’ dokumentaciji vezanoj za taj predmet. Likovne kritike pišem već petnaestak godina i kontinuirano objavljujem u seriji ‘Osvojena područja’. Volumen 1 (2011.) pokrivao je prvih pet godina, Volumen 2 (2014.) sljedeće četiri, a od Volumena 3 (2015.) nastojim predstaviti izbor iz jednogodišnje produkcije suvremene scene u formi svojevrsna almanaha. Volumen 8 je izašao 2020., njegovu su specifičnost odredile okolnosti, pa se tako, između ostalih, pojavljuje i sedam prikaza projekata koji nisu realizirani. Okolnosti su također odredile i oblik promocije Volumena 8. A ako nekoga zanima kakav je oblik ovoga puta preuzeo format promocije, to se može vidjeti na https://vimeo.com/490219012. Pišem uglavnom afirmativno, nastojim objasniti šifre suvremena izraza i scenu približiti široj publici. Ili, drugim riječima, u pokušaju tzv. ‘objektivne argumentacija osobna doživljaja’, subjektivnom pozicijom uspostavljam dijalog na relaciji autor - izvođač (odnosno oblikovatelj i dostavljač određene poruke) i autor - primatelj (odnosno komentator oblika i sadržaja te poruke) da bi objektivnosti predložio model prihvaćanja različitih interpretacija.

Express: Ima li Petikat kakav izdavački plan za 2021.?
Ove godine imamo u planu objaviti četiri knjige: grafičku novelu ‘Srce’ Danijela Žeželja, prozu ‘Car je gol’ i prozu s ilustracijama ‘Otok ili kit’ Stanislava Habjana, te moju ‘Osvojena područja – volumen 9’. A kao odgovor na nepostavljeno 20. pitanje, ili recimo ono koje se na kraju prepušta publici, trenutačno sam korisnik likovnog atelijera na Žitnjaku. Zauzimam prostor jedne od učionica u bivšoj osnovnoj školi. Dolazim svakodnevno, radno vrijeme od 10 do 18. Zadovoljan sam i prostorom i prijateljstvom s ostalim korisnicima. Mir i sreću narušava jedino pomisao na mogućnost da mi na vrata pokuca likovna kontrola. Prošli tjedan su bili kod Pavića, provjeriti koristi li atelijer u odgovarajuću svrhu. Ali Pavić je okej, po vokaciji kipar, prostor je zatrpan alatima za kiparsku proizvodnju, čitava je mašinerija stalno u pogonu, svakih se minutu, dvije uključuje kompresor za skulpture. Kad inspektor pokuca, a Pavić otvori vrata, ovaj se ne usudi niti ući, koliko se prostor intenzivno koristi u namijenjenu svrhu. Kod mene je tišina. Uzduž čitava zida polica s knjigama, na sredini veliki stol, kao za sastanke upravnog odbora. Nigdje kista, nigdje dlijeta. Kakav ste vi likovni umjetnik, zapitat će iznenađeni inspektor. Ili, bolje rečeno, čega ste vi likovni umjetnik?