Dinko Kreho u hrvatskom je i regionalnom književnom polju prisutan prije svega kao pjesnik, književni kritičar i esejist, a po svojim širim interesima aktivni je sudionik kazališne prakse teatra potlačenih te prevoditelj s francuskog jezika. Objavio je tri pjesničke i dvije esejističke knjige, radiodramu i stotinjak književnokritičkih i esejističkih tekstova. Knjiga Odmor od kulture prva mu je zbirka kratkih priča. Čitanje ove knjige zahtijeva neki od sljedeća dva preduvjeta: ili trebate biti vrlo iskusan čitatelj SF-a i srodnih tipova fikcije ili vrlo znatiželjan, entuzijastičan i strpljiv čitatelj. Budući da potpisnica ovih redova ne pripada prvoj skupini čitatelja, Krehina knjiga ju je uspjela zavesti tek u trenutku kad je počela pripovijedati priču o – književnosti. Sve do tada (gotovo polovica priča) nad glavom su joj lebdjela pitanja: kakav je ovo svijet o kojem pripovijeda Kreho? Od čega je sastavljen? U kakvoj je relaciji s našim, poznatim svijetom? Koja su značenja bića, stvari i pojava koje ga nastanjuju? Je li sve ovo satira, alegorija? Koja je namjera autora skrivena iza ovih pripovjedačkih konstrukcija? 44 45 U Krehinoj knjizi uočljivo je ponavljanje i dominacija motiva praznine. “Brzo naučiš da se prazninu ne smije pokušavati ukrotiti: moguće ju je slijediti, izučavati, razgovarati i pregovarati s njom, ali je se mora poštovati. U suprotnom se možeš pozdraviti s razumom”, pripovijeda njegov pripovjedač prikazujući ujedno poetiku svoga autora: on uočava da praznina može biti sve, samo ne isprazna. Praznina je prisutnost, a ne odsutnost. Krehini likovi imaju sklonost druženju s prazninom i nestajanju. Oni su istraživači praznine. Njihove radnje su često eskapističkoga karaktera – primjerice, igranje kompjutorskih igara kao oblik održavanja na životu (priča “Komesari”). Međutim, i te igre imaju svoje potrebe: “one nas možda trebaju čak više nego mi njih”, zaključuje pripovjedač. Teško je procijeniti jesu li ove priče utopijske ili antiutopijske jer je u njima cijeli svijet karnevalski izvrnut naglavačke, a stvarnost kritizirana tako što je se likovi odriču.
