Jules Verne, Pazin i tragično preminuli Davor Šišović imaju puno toga zajedničkog. Da nije bilo Davora Šišovića, novinara, publicista, književnog kritičara, kvizaša, enogastronomskog promotora... u Pazinu se 1997. ne bi oformio Klub “Jules Verne”. Klub je odmah okupio ljubitelje, poklonike i štovatelje djela tog francuskog vizionara i romanopisca. Kako su nam rekli poznavatelji i štovatelji lika i djela Davora Šišovića, koji je prošle godine tragično preminuo, zamisao o osnivanju kluba potaknuta je Verneovim romanom “Mathias Sandorf” (1885.).
I baš u njemu opisani su stara tvrđava kaštel u Pazinu i Pazinska jama u koju likovi iz romana skaču u bijegu pred pogubljenjem iz zatvora u tvrđi. I nakon podzemne avanture vodeni ih tok izbacuje u Limskoj dragi. I nije samo Pazin. U knjizi ima opisa Rovinja i Dubrovnika. E, baš je Pazinjanin, Istrijan Šišović, osnivač tog kluba, ali i Dana Julesa Vernea. Tako je velika književnost promijenila, može se reći i duboko prodrmala, jedan mali istarski grad. I kakve je legende pronalazio Šišović, koje je na kraju darovao javnosti. Mitove i čuda Istre koja je prepuna mističnih mjesta i priča ispričanih puno puta do najsitnijih detalja. I zato je bio pravi magnet za autore koji su se bavili tematikom fantastike.
Šišović (drugi s lijeva) bio je pokretač mnogih događanja u pazinskom kraju
Šišović je istinski živio svoj posao, a njegovi prijatelji kažu da nema te lepeze, te “harmonike”, koliko god se mijeh do kraja dao rastegnuti, a koji je mogao predstaviti širinu Šišovićevih zanimanja. Zadužio je mnoge u tom istarskom gradu i šire. I zato su mu ove godine manifestacijom odali počast i zahvalu. “Priče o Davoru Šišoviću” postaju tema ovogodišnjeg natječaja Festivala fantastične književnosti u Pazinu. Tim se natječajem traže priče iz žanra znanstvene fantastike ili nadnaravnog horora koje obrađuju ili koriste tematiku Pazina ili okolice. Poželjno je da te priče kao glavnog lika imaju Davora Šišovića u kontekstu svega čime se bavio.
“Natječaj traje do 25. kolovoza, a zbirka će se promovirati dan prije obljetnice njegove smrti. Koliko priča će na kraju ući u zbirku, ne mogu ni lamentirati. Davor Šišović naći će se kroz priče ‘oči u oči’ s raznim događajima. Primjerice, priče u Balama bile su vezane uz priče o dinosaurima koji su tamo bili, grad Draguč u grbu ima zmaja pa smo i tu imali priču... Bilo koja tajnovita priča i ono što čini fantastično događanje u Istri stavljeni su u specifične priče. Ograničenja su ta da priče moraju biti u žanru znanstvene fantastike ili horora. Teško je govoriti o Šišoviću. Imao je toliko zanimanja i značenja. Mislim da bi se možda najbolje dalo složiti ono što sam ranije rekao. A to je da je on naš bard od vina, kobasica i književnosti. Reći nešto drugo o njemu je predugo za pričanje i ne želim da bude previše patetično. Svestran renesansni čovjek današnjeg vremena koji je imao svoje mane i vrline”, rekao je emotivno Mirko Grdinić, urednik Festivala fantastične književnosti i Šišovićev dobar prijatelj.
Emotivan oproštaj
Upravo je on održao emotivan govor na pogrebu istarskog viteza od književnosti. Dijelove donosimo u ovim recima.
“Naš Šiška je kao novinar, književni kritičar i veliki zaljubljenik u gastronomiju i regionalnu znanstvenu fantastiku dao neprocjenjiv doprinos promociji znanstvene fantastike u Hrvatskoj i u regiji. Osim djelima Julesa Vernea, neumorno je prezentirao i popularizirao sve moguće teme iz istarske mitologije i stvarnosti. Sjećamo se njegove inicijative pokretanja Kluba Julesa Vernea u prosincu davne 1997. godine, na kojoj je toliko inzistirao da nas je sve uvjerio da je za Pazin neminovna. Nakon pokretanja Istrakona, uporno se zalagao da i Istrakon ima svoj književni dio, svoju zbirku. Njegov pristup da priče pisane na uzajamno razumljivim jezicima objavljuju u originalu postale su zlatno pravilo, prihvaćeni i u regionalnom izdavaštvu”.... “Znanje o tome tko je Jure Grando, vampir iz Kringe danas je dio opće kulture. No da nije bilo Šiške koji ga je zdušno promovirao, nitko za njega ne bi znao”... “Da nije Šiške, Pazin ne bi znao da se dio radnje romana Julesa Vernea ‘Mathias Sandorf’ odvija u pazinskom kaštelu i da su opisi u romanu zapravo pravi opisi kaštela, koje je tadašnji gradonačelnik Pazina, koji se dopisivao sa Julesom Verneom, poslao piscu. Zahvaljujući Šiškinu istraživanju, Pazin je dospio na kartu rijetkih gradova u kojima se stvarno dešava radnja Julesa Vernea. Ideja za današnji zipline preko Jame rodila se upravo zahvaljujući uprizorenju suđenja i bijega Mathiasa Sandorfa iz Kaštela”..., među ostalim je rečeno na pogrebu tog svestranog istarskog književnika. Klub Julesa Vernea zaživio je spomenute davne godine kad se u početku sakupilo deset članova, simpatizera tog francuskog pisca.
“Mi smo krenuli s popularizacijom priče o Verneu na sve načine. I onda su počeli Dani Julesa Vernea te smo u sklopu tih dana uprizorili suđenje i bijeg iz njegove spomenute knjige. To smo učinili uz pomoć naših prijatelja speleologa koji su se spuštali u Pazinsku jamu. A suđenje je bilo u dvorištu kaštela, pa smo unajmili kostime od kazališta u Rijeci. Krenulo se na promoviranje ne samo tog pisca i njegove knjige, nego i turističke ponude koja se mogla iz toga sklopiti, da se vidi da je Pazin jedan od rijetkih gradova u djelima Julesa Vernea u kojima su istinite postavke. Tadašnji gradonačelnik Pazina dopisivao se sa Julesom Verneom i njemu je detaljno opisao cijeli kaštel opisan u romanu. Verne nikad nije bio u Pazinu”, objasnio je gotovo do u detalje Grdinić.
Klub je iz godine u godinu rastao, bivao sve posjećeniji i prerastao u pravu turističku ponudu.
“Nažalost, prestao je raditi jer smo bili blokiranog računa. Izdavač knjige ‘Mathias Sandorf’ nije platio prevoditeljicu. Kao klub smo ustupali neke crteže, opise ali nismo imali nikakve veze s novčanim transakcijama. Izdavač se pokupio i nestao, klub je tužila prevoditeljica i sud joj je dao za pravo”, iskreno je ispričao Mirko taj “posljednji udarac”. Poslije 2010. godine klub više nije djelovao. Ali ni to nije toliko bitno na kraju jer je Pazin zbog Šišovića i Julesa Vernea postao svjetski poznat u tim krugovima. Tako Pazin ima Ulicu Julesa Vernea, mural, a kaštel i Pazinska jama i danas djeluju tajnovito, bajkovito i mame na istraživanje. I Anton Finderle, savjetnik za odgoj i obrazovanje pri Gradu Pazinu, surađivao je sa Šišovićem na puno nivoa. I Anton, uz osnovni, radi nekoliko poslova, baš kao nekad Šišović, pa je i kroz novinarstvo surađivao s njim.
“Šišović je imao moć zainteresirati ljude onim čime se on bavio. I mene i puno ljudi je zainteresirao, i uz to stavio Pazin na književnu mapu. Generalno, Šišović je bio jako svestrana osoba. Bavio se i dijalektologijom, načinom kako se pojedine riječi izgovaraju u pojedinim dijelovima Istre. Kao novinar imao je bogati stil i nikad nisu tekstovi ‘ofrlje’ bili napisani. Znao je zaintrigirati i zainteresirati ljude njima. Uz JVernea, istu stvar je napravio s Kringom i promocijom priče o Juri Grandu, prema legendi, najstarijem europskom vampiru iz Istre. Pamtit ću Šišovića kao vizionara i maštovitog čovjeka s hrpom zanimljivih ideja”, rekao je Finderle. Ostaje tajna zašto je Julesa Vernea očarao Pazin kad ga nikad nije posjetio. I neki kažu da je to zato što je počeo maštati o gradu na rubu goleme provalije, Pazinske jame i Kaštela, koji su pisca nadahnuli kroz spomenuti roman “Mathias Sandorf”.
