Dalibor Šimpraga: Izvještaj o generaciji pred odstrel

Trinaest je, reći će mistici i(li) šarlatani, nesretan broj. Ne ulazeći u tajne numerologije, trinaest priča u novoj knjizi autora zapaženih proza "Kavice Andreja Puplina" (2002.) i "Anastasia" (2007.) poručuju: generacija o kojoj je ovdje riječ, uglavnom vezana za Zagreb, sljedeća je u nemilosrdnom redoslijedu starenja. Još jedna epoha, makar književna, i generacija Commodorea 64, a za tu se kvalifikaciju držim priče "Zluradost", koja zatvara zbirku, spremna je za odstrel. Bešćutno, jer priroda takva jest, i lako čitljivo, mada ni u jednom trenutku izrijekom napisano, upakirano u realističnu, gotovo dokumentarističku naraciju koja kulminira središnjom "pričom" ("Cenzus"), ustvari natuknicama nalik kratkim policijskim izvješćima koje obuhvaćaju "sudbine" galerije generacijskih likova. Onih kojima pripadaju autor i pripovjedač. Tvrdnja je o spomenutom redoslijedu prepoznatljiva i u diskretnoj simbolici zime zabilježene u završnoj priči, ujedno i u smrti generacijskoga prijatelja, na što se nadovezuje konstatacija da "generacije odlaze u turama", kao da i sama smrt koristi u posljednje vrijeme spominjanu salama-taktiku kojom je mađarski staljinist Mátyás Rákosi "u turama" eliminirao oponente. Treba napomenuti da tekstovi ne nude pesimističan pogled na egzistenciju više od onoga što se, s obzirom na njene limite, podrazumijeva: pripovjedač, nerijetko ujedno i protagonist priče, isključuje mogućnost posthumnoga života ("Furija"), stoga starenje generacije kojoj pripada promatra kao neizbježno približavanje smrti, toliko da razumije utjehu lakomislenih u vjeri. Pogled na smrt, protokom vremena, logično obuhvaća i pogled prema prošlosti ("Prebrojimo mrtve"). Čak štoviše, izuzmemo li spomenuto rukopisno finale, tragove tjeskobe nalazimo pri "pogledima unatrag" kojima su dominantno sredovječni likovi skloni. Takvoj se perspektivi muški likovi odupiru bilo materijalnom zadovoljštinom ili ispoljavanjem govora mržnje na internetu ("Maslinik u Istri"), bilo karijernom kompenzacijom ("Kradljivac upaljača") ili preljubom ("Žene i rebarca"). Razumljivo je da uz navedenu kompenzaciju, kao popratna pojava, dolaze voajerizam, alkoholizam, ekshibicionizam i drugi dugoročno destruktivni -izmi podjednako primjenjivi na širu sliku: onu entropičnoga društva balkanskoga postsocijalizma upravo entropijom zaštićenoga novog nacionalističkog vala nasilja. Tek uzgred, među -izme ubrojiti možemo i sanjarije ("Lado ili slabić našeg doba").