Digitalni staljinizam ili kad glas svake anonimne budale vrijedi

Pojam “cancel culture”, odnosno “kultura otkazivanja”, kako se najčešće prevodi na hrvatski, iako bi možda mnogo primjereniji bio izraz “kultura brisanja”, novijeg je datuma. Bez obzira na to, vrlo brzo je dobio svoju natuknicu na Wikipediji. Koristi se, također, i izraz “call-out culture”, odnosno “kultura prozivanja”. O čemu se tu zapravo radi? Radi se o pojavi da se određenog pojedinca, uglavnom neku od poznatih osoba, isključi iz određenih društvenih skupina, najčešće na društvenim mrežama, što se neminovno odrazi i na njihov status u javnom prostoru, i to zbog određenog stava koji je taj pojedinac izrekao, a koji je po mišljenju “većine” neprihvatljiv ili uvredljiv. Radi se o nekoj vrsti bojkota i rigidne cenzure koji su najčešće bazirani na političkoj ili nekoj drugoj vrsti korektnosti, rodnoj, ideološkoj ili religijskoj. Keith Hampton, profesor medijskih studija na Državnom sveučilištu Michigan, tvrdi kako “kultura otkazivanja” u SAD-u pridonosi polarizaciji društva, a da pritom ne dovodi do promjena u mišljenju. U principu se radi o svojevrsnom ukopavanju u vlastite rovove. S druge strane, to kod nekih osoba dovodi do neke vrste autocenzure, da pojedinci ne žele izreći vlastito mišljenje jer se boje ekskomunikacije iz svijeta kojemu pripadaju, a koja je danas, u svijetu društvenih mreža, gotovo trenutačna. Međutim, ovdje treba napraviti određenu ogradu: “kultura otkazivanja” ima svoj učinak samo u onoj kategoriji stanovništva koja to prihvaća. Radi se o homogenoj masi koja prihvaća nametnuta pravila igre, odnosno onima koji “priznaju samo sud vlastite partije”. Zanimljivo je da “kultura otkazivanja” dolazi s liberalno-lijevog političkog spektra, koji za razliku od desnog, koji svojata patriotizam, domovinu i naciju, na isti način svojata umjetnost i kulturu. Najpoznatiji sličan slučaj, koji se danima provlačio po medijima, bio je onaj vezan za J. K. Rowling, koja je u jednom trenutku postala meta “kulture otkazivanja” zbog svojih komentara o transrodnim osobama. Spisateljica se u lipnju prošle godine suočila s kritikama zbog nekih svojih tvitova u kojima je ismijavala rodnu korektnost, odnosno izraz “ljudi koji imaju menstruaciju” za transrodne osobe. “Poštujem sve transrodne osobe i njihovo pravo da žive na način koji je za njih autentičan i ugodan. No u isto vrijeme, moj život je oblikovala činjenica da ja jesam žena. Ne smatram da je znak mržnje to reći”, napisala je J. K. Rowling. Da je nešto slično izjavila neka nepoznata osoba, netko drugi iz mase istomišljenika, čisto sumnjam da bi to naišlo na bilo kakav odjek u javnosti. Ovdje je J. K. Rowling iskorištena, čini mi se, isključivo zbog svoje globalne medijske vidljivosti, čime cenzori kao po nekom pravilu dobivaju dodatno na važnosti. Tko bi, inače, ikad čuo za određene osobe koje su tom prilikom napadale poznatu spisateljicu?