Rumaan Alam pokušao je u svojem romanu "Ostavi svijet za sobom" čitatelju stvoriti osjećaj jeze, misterije i malo straha, ali čini mi se da je ostavio samo puno pitanja bez odgovora.
Započinje s obitelji kojoj već odavno treba odmor. Mama, tata, sin i kći odlaze u šumu u kojoj se skriva prekrasna vila s bazenom u kojoj će uživati tjedan dana. Tu počinju misteriozni događaji, a prvi je pojava pravih vlasnika vile na njihovim vratima. Radi se o starijem bračnom paru koji im nagovještava da se nešto događa u svijetu. Interneta nemaju, na TV-u uspiju nekad uhvatiti signal s vijestima koje navješćuju nekakva događanja u svijetu, no ne uspijevaju otkriti što se točno događa.
Priča dobro započinje, budi u čitatelju pitanja i želju za još, unatoč tome što pisac pretjerano opisuje i koristi se nekakvim pretencioznim riječima koje nisu potrebne u opisima koje želi prikazati. Primjerice, stranicu i pol opisuje što je žena sve kupila u trgovini, doslovno nabraja svaku namirnicu, a pretencioznost je još jače uočljiva kad se ova knjiga čita na engleskom jeziku. Da sam je čitala na engleskom, mislim da bih je odavno ispustila iz ruke.
Ono što mi još nije najbolje "sjelo" je pretjerana seksualnost u knjizi. Seksualni opisi gdje zaista nisu potrebni, a gdje vam nije ni ugodno čitati, primjerice kad opisuje kratke hlačice koje stoje na djevojčici za koju mislim da ima 10 ili 12 godina. To se proteže kroz cijelu knjigu i ne znam što je time želio postići u čitatelju jer, osim kad opisuje scene seksa ili zavođenja u ovako zamišljenoj radnji, čitatelja ne zanima niti mu je potreban taj doživljaj.
Osim gore navedenog meni se, osobno, knjiga svidjela. Da se ocjenjuje, imala bi od mene čvrstu 3 od 5. Događaji u knjizi su sve bizarniji, a vi se cijelo vrijeme pitate zašto, pobogu, ne bježe. To nam je nagonski, no likovi ostaju u kući, a njihove reakcije na neke bizarne događaje uopće nisu reakcije nas ljudi kad bismo se našli u takvoj situaciji. No upravo zbog toga se pojavljuju razna pitanja, a ako čitatelj misli da će dobiti odgovore, neće, dobit će još pitanja, a onda knjiga završava.
Meni taj dio nije smetao, ne zamjeram na otvorenim pitanjima, dapače, bilo mi je zanimljivo raditi psihoanalizu nad likovima i otkrivati zbog čega reagiraju tako kako reagiraju u određenim situacijama. Ipak, knjiga je mogla biti puno bolja s obzirom na ideju s kakvom je započeo i zbog toga nekima ostaje gorak okus u ustima nakon čitanja.
Ako se netko ipak upusti u čitanje, savjetujem svakome neka ima otvoren um i neka pokuša prijeći preko pretencioznog govora i pretjerane seksualnosti te se fokusira na likove, njihove reakcije i njihova promišljanja tijekom radnje i misterioznih događaja jer se tu krije puno zanimljivih detalja. Za kraj, meni je najvažniji osjećaj koji mi knjiga ostavlja, a to je smatram li da je čitanje nekog štiva bilo gubljenje vremena ili ne. Za ovaj vjerujem da nije, a sad ostaje na nekome drugome da procijeni.
