Asma Mhalla, francusko-tuniska politologinja, rođena orvelovske 1984., došla je u fokus javnosti 2024., kad je objavila esej “Technopolitique: comment la technologie fait de nous des soldats” u kojemu razrađuje tezu da u suvremenom svijetu ljudski odnos prema demokraciji određuje tehnologija, ponajprije društvene mreže i umjetna inteligencija. Radi kao istraživačica u Laboratoriju za političku antropologiju i kao predavačica na Pariškom institutu za političke studije te na Politehničkoj školi, specijaliziranoj za znanost i inženjerstvo.
Rođena je u Tunisu kao najstarija od troje braće i sestara. Njezina majka potječe iz siromašne obitelji, dok joj je otac bio visoki javni dužnosnik. Kad je Mhalla imala 12 godina, roditelji su joj se razveli. Odgajao ju je otac u relativnoj izolaciji, bez pristupa digitalnoj tehnologiji. Nakon što je završila Lycee Pierre Mendes France, francusku privatnu školu osnovanu 1956. godine, dobila je stipendiju za studij u Francuskoj. (Za ovu školu vezana je i jedna kontroverza. Kad je tadašnji francuski predsjednik Jacques Chirac posjetio školu u prosincu 2003., izazvao je kontroverze kad je učenicima rekao: “Nošenje vela, želimo li to ili ne, vrsta je agresije koju nam je teško prihvatiti”.) Primljena je na ESCP Business School. Nije pokazivala nikakav interes za poslovne studije na ESCP-u. Nakon diplome radila je u investicijskom bankarstvu u BNP Paribasu, francuskoj multinacionalnoj banci i holding tvrtki za financijske usluge. Napustila je posao u investicijskom bankarstvu 2016. Tijekom oporavka u bolnici zainteresirala se za digitalnu politiku čitajući radove američkog kritičkog teoretičara Bernarda Harcourta, specijaliziranog za područje kažnjavanja, nadzora, pravne i političke teorije i političke ekonomije te se posvetila digitalnoj politici, političkoj teoriji primijenjenoj na nove digitalne tehnologije.
Taj nagli zaokret Mhalla je opisala u nedavnom intervjuu: “Jedne večeri slušala sam blistav intervju između Laure Adler i Bernarda Harcourta, američkog teoretičara ljudskih prava i odvjetnika koji je tad objavljivao knjigu ‘Društvo izloženosti’ koja preispituje doktrinu Michela Foucaulta u svjetlu društvenih mreža, fokusirajući se na koncept ‘kapitalizma nadzora’ koji je zagovarala Shoshana Zuboff. Bilo je to otkriće. Sama sam učila o toj temi i upotpunila svoje znanje o njoj”.
Njezini radovi bave se geopolitičkim izazovima našega vremena, poput kibernetičke sigurnosti i dezinformacija. Posebno je zanimaju političke, ideološke i geopolitičke promjene koje donose umjetna inteligencija i društvene mreže. Nastoji, prema vlastitim riječima, istražiti što tehnologija mijenja, ili ne mijenja, u postojećim ideološkim, političkim i geopolitičkim sustavima, kako umjetna inteligencija transformira obranu, kakvu ulogu tehnološki divovi igraju u odnosu na države i kako društvene mreže redefiniraju koncept demokracije. Smatra kako Francuska snažno zaostaje u novim trendovima iza Sjedinjenih Američkih Država i Kine: “Suočena s tehnološkim inovacijama, Francuskoj jako nedostaje ta sposobnost za političke inovacije, sustav se obično održava odbacujući, kao prvi korak, nezaustavljivu silu promjene. Štoviše, francuska birokracija je div koji je teško pokrenuti u vrijeme povijesti kad se tehnologija i svijet vrlo brzo kreću te postoji kritična potreba za agilnošću i odgovornošću. Sustav ne cijeni nove ideje. U konačnici, kad razmislite o tome, ne suočavamo se s tehnološkom ili demokratskom krizom, već s političkom. Uzmimo za primjer mirovinsku reformu. Nije bilo vrijeme za raspravu o tome treba li povećati ili smanjiti broj radnih godina, već za razmišljanje o konceptu rada, o novim mehanizmima solidarnosti, o evoluciji profesija u svjetlu umjetne inteligencije i kontinuirane automatizacije. Bila je to savršena prilika za kolektivno obrazovanje, ali umjesto toga radije smo se držali refleksa naslijeđenih iz 20. st. U tome postoji određena intelektualna lijenost”.
Asma Mhalla smatra kako je umjetna inteligencija iznimno kompleksno pitanje: “Pristup umjetnoj inteligenciji na manihejski način je pogreška. Zaista moramo napustiti ovo binarno razmišljanje koje jednostavno kaže ‘da’ ili ‘ne’ umjetnoj inteligenciji. To je složena tema koja zahtijeva složeno razmatranje. Na primjer, zagovaram umjetnu inteligenciju u zdravstvu, ali ne bez zaštitnih mjera, posebno u vezi s etičkim pitanjima. Jasno je da smo na prekretnici”.
Europska unija, po njoj, kasni četrdeset godina u razvoju umjetne inteligencije u odnosu na Sjedinjene Američke Države. Velike tehnološke sile poput Kine, SAD-a i Izraela imaju vrlo jasnu viziju u vezi s kibernetičkom sigurnošću: “Njihovi sustavi nisu savršeni, ali te su zemlje predvidjele tehnološko pitanje i jasno definirale strategiju pozicioniranja. Europa traži treći put, uhvaćena usred rivalstva Sjedinjenih Američkih Država i Kine. Testira stvari, ali to je vrlo dug proces”.
Njezina studija ‘Technopolitique: comment la technologie fait de nous des soldats’ naišla je na oštre kritike u francuskoj akademskoj javnosti. Sociolog Dominique Boullier, sveučilišni profesor i glavni urednik časopisa Cosmopolitiques, tvrdi da Asma Mhalla u studiji zloupotrebljava hiperbolu kako bi fascinirala i zapanjila čitatelja, a posebno medije
U svojoj studiji “Technopolitique: comment la technologie fait de nous des soldats”, Asma Mhalla propituje način na koji moderne, digitalne tehnologije i umjetna inteligencija ugrožavaju demokraciju i ljudske slobode. Smatra da suvremene tehnologije nisu neutralni alati, već da je riječ o “političkom oružju” koje oblikuje zakone, politiku, pa i način na koji razmišljamo. Propituje simbiozu velikih tehnoloških kompanija, poput Googlea, Mete, Applea ili Microsofta, koje označava kao BigTech, i moćnih država poput Sjedinjenih Američkih Država i Kine, koje tehnologiju koriste kao produžetak svoje geopolitičke moći, koje označava kao BigState. Tu simbiozu Mhalla naziva dvoglavim Levijatanom i pokušava dokazati da moć više nije samo u rukama države, već počiva na savezu dviju moćnih sila današnjice. Taj novi društveno-politički kompleks polako gradi “tihu diktaturu” i izgrađuje totalni nadzor nad stanovništvom. Po Mhalli, 21. stoljeće će obilježiti “borba za slobodu”, koja se razlikuje od maksimalističke slobode koju nam serviraju tehnološki divovi, gurui i reakcionarni poduzetnici iz Silicijske doline. U filozofskom eseju “Cyberpunk: Le nouveau système totalitaire”, objavljenom u rujnu 2025., Asma Mhalla, oslanjajući se na romane “Neuromancer” Williama Gibsona” i “Sanjaju li androidi električne ovce?” Philipa K. Dicka, pokušava opisati današnji svijet, “brutalni i nestabilni sudar između moći tehnologije i političke moći”, koji se oblikuje pred našim očima kao preludij “tehnofašizma”. Tehnologija nije više samo neutralan alat ili gospodarska grana, već se pretvara u političku infrastrukturu. Autorica tvrdi da ne moramo čekati klasičnu diktaturu iz prošlosti kako bismo shvatili da je demokracija izgubila svoju snagu. Umjesto klasične vladavine zakona, moć danas preuzima “programiranje ljudske pažnje i ponašanja”. U novom, “mekom totalitarizmu” neće biti masovnih fizičkih progona, kao u 20. stoljeću. Informacije nas preplavljuju. Cenzura se ne provodi šutnjom, već zasićenjem pažnje u kojemu ljudi gube sposobnost dubokog razmišljanja i kritike, dok tehnološki napredak ide ruku pod ruku s društvenom nejednakošću, propadanjem javnog prostora i gubitkom privatnosti. Mhalla tvrdi da je današnja neregulirana moć BigTecha zapravo realizacija cyber-distopija iz 1980-ih. Dok su 1980-ih, tvrdi Mhalla, androidi sanjali električne ovce, danas građani u algoritamskim labirintima sanjaju o slobodi, dok im platforme doziraju dopamin, što se pretvorilo u stvarni politički okvir. U tradicionalnim totalitarnim sistemima 20. stoljeća vlast je kontrolirala društvo cenzurom i zabranom informacija, dok se danas isti učinak postiže hiperprodukcijom i zasićenjem.
Njezina studija “Technopolitique: comment la technologie fait de nous des soldats” naišla je na oštre kritike u francuskoj akademskoj javnosti. Sociolog Dominique Boullier, sveučilišni profesor i glavni urednik časopisa Cosmopolitiques, tvrdi da Asma Mhalla u studiji zloupotrebljava hiperbolu kako bi fascinirala i zapanjila čitatelja, a posebno medije, odnosno da napušta znanstveni registar u korist proročanstva, nadahnute vizije ili prijetećeg proročišta, postupkom koji on naziva “lovom na krupnu divljač”.
“Prije svega, priznajmo da puno naučimo čitajući ovu knjigu: autoričina sposobnost da prikuplja najave, citate i podatke koji se množe u medijima i na Twitteru nesumnjivo omogućuje čitatelju da napravi korisno ažuriranje o nekoj točki. Ali lavina činjenica danas djeluje slično društvenim mrežama: više ne znamo kako razlikovati važno od uzaludnog. Umjesto analitičkog okvira, čitatelju ostaje zbirka ‘velikih riječi’ koje navodno pokazuju međusobnu povezanost svega (političkog, tehničkog, ekonomskog, geopolitičkog, kognitivnog) što kulminira ‘totalnom’ i ‘simbiotičkom’ tehnologijom”, piše Boullier.
Bez obzira na negativne kritike, Asma Mhalla je, čini se, znanstveno-književnim diskursom poprilično dobro opisala današnji svijet uvođenjem Levijatana, mitološke biblijske nemani koja se najčešće prikazuje kao neranjivi divovski kit koji predstavlja gospodara mora koji vlada nad ljudima i Bogovima. U biblijskom “Psalmu 104” nalaze se stihovi koji spominju Levijatana, a to je ujedno i dobar opis svijeta u kojemu živimo, kojim vlada dvoglavi Levijatan Asme Mhalle (BigState+BigTech): “Tu je more, veliko i prostrano, u njemu vrve sitne i velike životinje bez broja. Onuda plove lađe i Levijatan kojega si načinio da se igra po njemu”.
U francuskom javnom životu, opterećenom ideološkim i identitetskim temama, pojava Asme Mhalle, koja je odbila biti apologeta kulturne raznolikosti i dežurni kritičar svojega podrijetla, je dragocjena. Kad govori o religiji i islamu, Mhalla im pristupa bez trunke patetike i sentimentalnosti. Za nju je svaka religija, baš kao i tehnologija, prije svega sociološki i politički mehanizam moći i kontrole. Njezin stav prema političkom islamu i vjerskom fundamentalizmu je nedvosmisleno oštar. Islamizam opisuje kao totalitarni impuls koji nastoji ograničiti individualne slobode i ponovo uspostaviti kontrolu nad ljudskim tijelom i umom. Po njoj, vjerski dogmatizam je analogan algoritamskom determinizmu koji nameće Big Tech.
