Croatia Records nastavlja s vinilnim reizdanjima iz kataloga bivšeg Jugotona. Nedavno je objavljeno luksuzno izdanje s remasteriranim zvukom debitantskog albuma "Sjaj u tami" grupe Dorian Gray koji je obilježio vokal Massima Savića, gitarista i pjevača grupe. Uz osvrte Siniše Škarice i Zorana Tučkara, reizdanje donosi i opširne tekstove o nastanka grupe koje su pisali njihovi najbliži suradnici, Sanja Bachrach i Mario Krištofić. Bogato opremljena knjižica donosi i brojne do sada neobjavljene foto i grafičke materijale grupe koje također potpisuju Bachrach i Krištofić, autori originalnog omota. Dorian Gray bivša je zagrebačka art-rock grupa osnovana 1982. godine. Prva postava oformljena je početkom 1980-ih. Tonske probe imali su u galeriji Studentskog centra u Zagrebu. Grupu su činili frontmen Massimo Savić, vokal i gitara, Vedran Čupić, gitara, Emil Krnjić, bas gitara, Toni Ostojić, klavijature, i Branko Terzić, bubnjevi, koji je i predložio ime grupe, prema liku iz romana "Slika Doriana Graya" Oscara Wildea.
Wildeov Dorian Gray vodi razuzdan i amoralan život i ostaje vječito mlad i lijep, dok istovremeno njegov portret, koji je naslikao Basil Hallward, Dorianov prijatelj i umjetnik očaran Dorianovom ljepotom, vizualno bilježi svaki Dorianov grijeh. "Slika Doriana Graya" smatra se klasikom gotičke i engleske književnosti i više je puta adaptiran za filmove, kazališne predstave i druge oblike umjetničkih izvedbi. Gotička dimenzija Wildeova romana u skladu je s poetikom koju je Dorian Gray demonstrirao na svom debitantskom albumu. Najbolji primjer je pjesma "Jahač", koja zatvara album "Sjaj u tami":
Pričaju da izgledaš sada
kao jahač bez glave
trenutno se odmaraš
i ne ubireš živote
svojih jadnih žrtava.
Nakon proba u zagrebačkom Studentskom centru, Dorian Gray nastupao je u Hrvatskoj i Sloveniji. Imali su i zapažen nastup na rock festivalu Jugoslavenski rock-moment (YURM), koji se održavao u Zagrebu i koji je promovirao nove rock izvođače. Festival, koji je promovirao brojne bendove s područja bivše Jugoslavije, poput Psihomodo popa, Xenije, Elvisa J. Kurtovića i njegovih Meteora, Videosexa, prvi put je održan 1982. Nakon izlaska albuma "Sjaj u tami", postava Doriana Graya se promijenila jer su Terzić, Čupić i Krnjić odlučili napustiti grupu. Novi članovi postali su basist Jadran Zdunjić, bubnjar Dragon Simonovski i gitarist Zoran Cvetković Zok, bivši član Prljavog kazališta i Parnog valjka. Drugi album grupe, "Za tvoje oči", snimljen je u Švedskoj, a producirao ga je Sjunne Ferger. Objavljen je 1985. godine. Nakon što se Dorian Gray 1986. raspao zbog prekoračenja produkcijskog budžeta za njihov drugi album i pritisaka Jugotona, Massimo Savić započeo je uspješnu solo karijeru kao pop pjevač.
Naime, članovi grupe u Švedskoj su potrošili dva i pol puta više dana snimanja od onoga što je Jugoton bio spreman platiti te su tražili od sastava da ostatak potrošenih sati plate iz svoga džepa. Menadžer Marijan Crnarić uspio je dogovoriti 42 koncerta po bivšoj Jugoslaviji, što je članovima sastava bilo dovoljno da zarade jedino za dnevnice, dok je ostatak zarade otišao na pokrivanje duga Jugotonu. Sastav se na kraju raspao zbog besparice i međusobnih optuživanja.
"Sjaj u tami" sniman je u periodu od kolovoza do prosinca 1983. godine u zagrebačkom JM Sound Studiju, a objavljen je sljedeće godine, 1984. Album je producirao Saša Habić, koji je ujedno i svirao električni klavir tijekom snimanja, a na albumu su gostovali basist Jadran Zdunjić i saksofonist Miroslav Sedak Benčić. Album je ostao upamćen i po atraktivnom omotu koji su dizajnirali Sanja Baharah i Mario Krištofić, koji je nastao pod vidnim utjecajem kultnog Wildeova romana. Sastoji se od devet pjesama, od kojih je najpoznatija obrada pjesme "The Sun Ain't Gonna Shine Anymore", "Sjaj u tami", američkog trija Walker Brothers, po kojoj je album naslovljen. Ova pjesma ostala je kao jedini prepoznatljivi hit Doriana Graya, a nastala je zaslugom tadašnjeg urednika Jugotona Siniše Škarice, kojega je Massimov glas podsjetio na vokal Scotta Walkera.
Rani Dorian Gray slijedio je estetiku Davida Bowiea, Talking Headsa i Roxy Musica. Tu bi, po mojemu mišljenju, trebalo dodati i irski sastav U2 čiji su utjecaji, pogotovo korištenje gitare i bas gitare, po čemu je U2 ostao prepoznatljiv tijekom cijele svoje karijere, itekako vidljivi na studijskim snimcima grupe, što je iz današnje perspektive izvrsna odluka jer zvuk Doriana Graya i danas zvuči izuzetno moderno, pogotovo ako ga usporedimo sa zvukom većine drugih bendova koji su stvarali u tom razdoblju. Po mišljenju brojnih štovatelja grupe iz rane faze, njihov oštri, sirovi zvuk, po kojem su bili prepoznatljivi, na albumu je poprilično ispeglan i zauzdan. Iako je pjesma "Sjaj u tami" najviše zaslužna za proboj Doriana Graya, ona je već u studiju bila predmet prijepora između članova grupe. U to vrijeme, 1980-ih, kružile su glasine da je upravo ta pjesma dovela do raspada prve postave grupe, zbog kompromisa koji je nametnuo Jugoton da grupa snimi ovu pjesmu. Navodno je izbor producenta Saše Habića da radi s grupom na njihovom debitantskom albumu također pridonio neslaganju. Iz današnje perspektive, pjesma "Sjaj u tami" fatalno je obilježila karijeru Doriana Graya, nezasluženo označivši grupu kao "čudo jednog hita".
U intervjuu koji je Massimo Savić dao za beogradsku "RTV reviju" odmah nakon izlaska albuma "Sjaj u tami" najviše je bilo riječi o pjesmi "Sjaj u tami" i neobičnom nazivu grupe. Novinarka Neda Nikolić opisuje ga na sljedeći način: "On je visok, vitak i vrlo mlad. Na usko, izduženo lice padaju dve-tri svetle kovrdže. Okružena tamom, pod mutnim bleskom ružičastih reflektora, njegova povijena silueta deluje nestvarna, ali siloviti glas nadjačava grmljavinu električnih instrumenata."
Massimo u intervjuu tvrdi da obrada pjesme "The Sun Ain't Gonna Shine Anymore" nije bio komercijalno sračunat potez: "Mi, jednostavno, pojma nismo imali da će ta pjesma doživjeti toliki uspjeh. Htjeli smo još ranije da napravimo neku zgodnu obradu pjesme koju smo voljeli kao tinejdžeri. A Walker Brothers nam se i danas jako sviđaju. Međutim, nismo imali ideju što i kako. Onda su naš producent Saša Habić i Siniša Škarica iz Jugotona predložili tu stvar, za koju su smatrali da najviše odgovara mom vokalu." Ime grupi dao je Branko Terzić, oduševljen Wildeovom knjigom: "On je prvi čitao knjigu Oscara Wildea, a poslije smo je i svi ostali pročitali i jako nam se dopala. (...) Mnogo toga mi se svidjelo, a prije svega neke ideje koje nisu konvencionalne, koje su, pogotovo u Wildeovo vrijeme, donijele samom piscu velike nevolje. Zbog tih stvari on je išao i u zatvor. U njegovo vrijeme roman 'Slika Doriana Graya' sigurno je bio jedna od najnaprednijih knjiga. Za mene je ta izvrsna knjiga iznad svega mistična, puna magije, nemogućeg." Sve druge pjesme na albumu ostale su duboko u sjeni naslovne pjesme albuma, što je poprilično visoka cijena koju je grupa platila, koja je presudno utjecala na percepciju Doriana Graya, što se pogotovo odnosi na zanemarene pjesme poput "Dugo si sam" i "Jahač", koje su pomalo paradigmatske za autorski koncept Doriana Graya. Ovo, naravno, nije jedini razlog, možda nije čak ni najvažniji. Tekstove i glazbu na albumu radili su zajednički Massimo Savić, Branko Terzić i Vedran Čupić. Nedostatak koherentnog, samosvojnog autorskog glasa ponajviše se ogleda u pomalo artificijelnim tekstovima pjesama, koje čak ni moćni vokal Massima Savića nije u stanju do kraja približiti uhu slušatelja i "oživjeti" ih.
Dvije spomenute pjesme strukturom i dominantnim Massimovim glasom neodoljivo podsjećaju na glazbenu maniru Ekaterine Velike koja ima slične, mračne tekstove, ali nimalo artificijelne, što čini nemjerljivo razliku između ove dvije koncepcijski slične grupe. Usprkos svemu, riječ je o antologijskom albumu koji se i danas može slušati kao i u vrijeme u kojem je nastao. Jedan album koji, poput mlađahnog Wildeova Doriana Graya, ne stari, vječito ostajući mlad.
