Živahna domaća alternativna glazbena scena iz '70-ih i '80-ih, o kojoj se danas snimaju filmovi, pišu knjige i pričaju bajke, imala je vrlo solidno uporište u uličnim subkulturama. Tvrdokorni alternativci često su bili nedovoljno komercijalni za Jugoton i previše sumnjivi za bilo koju televiziju, no Buldožer je uvijek mogao računati na svoje freakove, KUD Idijoti na hardcore punkere, a Borghesia na electro-industrial mračnjake.
Tridesetak godina kasnije alternativna glazba ostala je bez velikog dijela nekadašnjeg subkulturnog zaleđa. Poremećaj se dogodio na globalnoj razini, samo je kod nas bio puno izraženiji jer su najfrekventnije punktove zaposjeli nogometni huligani i heavy metalci. Svako sociološko istraživanje potvrdit će njihov subkulturni identitet, ali oni gotovo nikad ne ulaze u alternativni glazbeni svijet.
Na drugoj strani, domaći punkeri su već do kraja '90-ih postali prilično rijetka vrsta, a njihov bunt je nakon cijepanja udarne postave KUD Idijota bio sasvim bezopasan, kako za politički, tako i za kulturni establishment. Stariji i iskusniji, poput Hladnog piva, uspješno su se prestrojili u rock mainstream.
Mlađi i radikalniji, koji su tad visjeli u Močvari i Attacku, spustili su se još dublje u underground i od 2002. počeli istraživati dub reggae ritmove s bendom Radikal dub kolektiv. U Engleskoj su punk i dub reggae išli ruku pod ruku još od novovalne epohe, kad su vodeći jamajčanski dub reggae producenti Lee Scratch Perry i Mikey Dread surađivali s The Clash, dok je Mad Professor producirao Ruts DC, jedan od prvih londonskih punk bendova koji je stigao i do naših pozornica.
U domaćem novom valu reggae ritam je najbolje skužio Haustor, što mu je donijelo najveći hit u karijeri "Moja prva ljubav", jer je Sacherova interpretacija reggaea zvučala kao izvanredno pogođen odgovor na jamajčanski ljetni bestseler dua Althea & Donna "Uptown Top Ranking". Za razliku od raspjevanih reggae hitova s kojima se odmah moglo poći na plažu i pridobiti široku publiku, pretežno instrumentalni, tvrdo eksperimentalni i prije svega tehnološki zahtjevniji dub nije imao ustrajne sljedbenike u ovdašnjoj novovalnoj produkciji.
Interes je postojao, ali nije bilo ni dovoljno znanja ni dovoljno tehnike. Koja i Šarlo akrobata prvi su shvatili što se događa u dub mixevima The Clasha i to su otkriće na "Paket aranžmanu" zapanjujuće precizno prenijeli u "Ona se budi". Potom je na ploči "Bistriji ili tuplji čovek biva kad..." Šarlu asistirao Toni Jurij doveden iz Ljubljane kao "poznavatelj dub tehnike".
Ali od njegova dubbinga nije bilo baš mnogo koristi. Toni se poslije kroz studio Tivoli afirmirao kao snimatelj i producent Električnog orgazma, Discipline kičme, Laibacha i Lačnog Franza, no nigdje nije ostavio dokaz da se ikad ozbiljno bavio dub tehnikom. Kad su Vedran Meniga, Tomislav Vrkljan-Vrki, Vanja Ohnec, Jadranko Kereković i pokojni Domagoj Šeks pokrenuli Radikal dub kolektiv nisu naišli na nikakve domaće prethodnike.
Sve što ih je privuklo u dub reggaeu dolazilo je iz dalekog svijeta. Dub je odavno potisnut s Jamajke pa je RDK svoje uzore tražio u četiri desetljeća dugoj tradiciji UK duba rasprostranjenoj od karipskih uličnih soundsystema na karnevalu u Nothing Hillu pa do engleskih underground bendova, poput Revolutionary Dub Warriorsa i Zion Traina, koji su staru dub shemu povezali s antiglobalističkim, antifašističkim i ekološkim porukama.
Drugo nezaobilazno vrelo inspiracije za RDK bila je novija i eksperimentalnija francuska electro dub produkcija. Vedran Meniga je nakon RDK pokrenuo Seasplash Festival u Puli, koji je omogućio vrlo izravnu komunikaciju sa svjetskom dub scenom, pa je zagrebački bend za drugi album "Bass Matters" dobio etiketu renomiranog britanskog izdavača Universal Egg i producenta Neila Percha iz Zion Traina, a projekt je zaokružen jamajčanskom vokalnom asistencijom Omara Perryja, sina Leeja Scratcha Perryja.
RDK je u 7-8 godina kroz mnoštvo domaćih i još više inozemnih svirki odgojio nekoliko vrhunskih koncertnih tonaca, koji su poslije radili za TBF, Jinx i Chui, stalno dokazujući da je dub zbog picajzliranja oko svakog tehničkog detalja najbolja škola za ton majstore. Seasplash je nastavio podržavati domaću dub scenu, a novi poticaj pojavio se 2010., kad je Meniga u Pulu doveo engleski festival Outlook. Perfektno osmišljena svjetska smotra "bass glazbe i soundsystem kulture" s 15.000 posjetitelja i 350 izvođača na 14 pozornica bila je upadljivo drugačija od standardne ponude ljetnih dance festivala na Jadranu.
Outlook je uletio u špicu globalne popularnosti futurističkog elektroničkog dubstepa i forsirao je novi zvuk digitalnog doba, ali su dobar dio programa na tvrđavi Punta Christo držali doajeni analogne UK dub scene pa su hrvatski dubberi dobili nevjerojatnu povlasticu da svakog ljeta na domaćem terenu mogu zasvirati u najjačoj konkurenciji na svijetu. Zagrebački sekstet Bamwise debitirao je na Outlooku kao demo bend, a ove godine će internacionalnom festivalskom auditoriju predstaviti materijal s prvog studijskog albuma "Soundproof" u izdanju Meniginog PDV Recordsa.
Osim finalnog masteringa, za koji se pobrinuo techno meštar Petar Dundov, sve su na albumu vlastoručno potpisali klavijaturist i vokalist Andrija Santro, basist Igor Ivanković, bubnjar Goran Goldin, gitarist Marko Pinjuh, soundman Robert Martinović – Robi te VJ-ica i dizajnerica Marijana Krbot. Prije Bamwisea, Robi je radio zvuk i overdubbing za Radikal dub kolektiv, Marko je bio u Stillnessu, a za Andriju se može reći da mu je reggae zapisan u genima.
Njegov tata Nikola Santro svirao je trombon u Haustoru. Na Outlooku koji će se održati od 7. do 10. rujna Robi, Igor i Andrija dolaze u dvostrukim ulogama. Kad nisu s bendom, oni su dio posade Digitron Soundsystema, koji je pokrenuo Vrki nakon raspuštanja Radikal dub kolektiva. Digitron ima poveliko međunarodno iskustvo, nekoliko vinilnih izdanja na labelu Digitron Records i brutalno glasan zvuk koji podsjeća na najtvrđi UK dub iz produkcije Iration Stepas.
Drugi post-RDK projekt Dubble na scenu su postavili Vanja i Jadranko. Njihova specijalnost je electro dub s dosta psihodeličnih tonova. Na najnovijem singlu "Sign Of The Times", koji su kao i ranija izdanja objavili u vlastitoj nakladi Dub Tunnel, Vanja je zapjevala u duetu s kultnim reggae pjevačem Earlom Sixteenom iz londonskog Dreadzonea. U hrvatskoj kvoti za Outlook nezaobilazan je i Egoless, solo projekt bivšeg člana Stillnessa, svestranog muzičara i producenta Ognjena Zečevića – Muse.
Egoless je krenuo iz eksperimentalnog dubstepa, a danas je podjednako naklonjen klasičnoj dub produkciji i sve traženiji u Engleskoj. Na Bandcampu ima gomilu izdanja, a najnovije je album "Lion Charge Volume 2 – Egoless in Dub". Splitski Banana zvuk bliži je Seasplashu nego Outlooku, više zainteresiran za opušteni reggae plesnjak, nego za tvrdi dubwize. Unutra su Stillnessov frontmen Ivan Jurić – Yuri i TBF-ovac Luka Barbić, koji već dugo rade na nastupnom albumu, a zasad su preko Aquariusa objavili singlove "Ladovina" i "Samo ljubav". Na Soundcloudu možete naći i njihove remixeve za Šo! Mazgoon, TBF, Kid Rađu i Bad Copy.
Kad se za Seasplash ili Outlook traži slovenski predstavnik, prvi izbor obično je ljubljanski Roots In Session. Iz Tuzle dolazi Baga Sound, koji predstavlja reggae frakciju hip-hoperskog FM Jama te često surađuje s Frenkijem i Sassjom. Zadnjih godina dub je počeo osvajati i Sarajevo, gdje su se pojavili vrlo mladi i talentirani producenti uključeni u projekte Zentash Gigawatt i Bass-Ul-Ulema.
Zentash je prvi izašao u svijet s izdanjima na londonskom labelu Trigram, a sasvim drugačiji pothvat izveo je zenički crew Zenicafaria Sound. Na zeničkom planinskom izletištu Smetovi pokrenuo je niskobudžetni DIY festival soundsystem kulture Gotiva Fest. Među ovogodišnjim izvođačima bili su dubberi iz Zagreba, Šibenika, Novoga Sada, Subotice, Tuzle, Sarajeva, Zenice, Bihaća i Usore, pa nije preambiciozno zaključiti kako je dub virus zahvatio cijelu regiju.
