Talijanski teatrolog Silvio D'Amico u opsežnoj ''Povijesti dramskog kazališta'' Ibsena opisuje u suprotnostima kao učenjaka i opsjenara, vrača i mađioničara, lutkara i alkemičara. Pismo koje upućuje prijatelju Bjornsonu olakšava shvaćanje revolucije koju je uveo u moderno kazalište: ''Žele rat: ratovat ću. Pozirat će moji suvremenici, jedan za drugim, pred mojim objektivom. Svaki put kad naiđem na čovjeka dostojna da bude reproduciran, neću poštedjeti niti jedne misli, niti jedne prolazne namjere koju jedva prikriva riječ. Neću poštedjeti ni djeteta u majčinoj utrobi". Halvdan Koht, povjesničar i diplomat, istaknut će fragmentarnost Ibsenovih likova, ali i njihovu stisnutost unutar malograđanske sredine. Izolirani u dugim zimama i kućanstvima, ponekad i usamljeni, u drami života koja se vrti oko obitelji i susjedstva, tračeva, dosade, braka, posla i novca, kao da se guše u ustajaloj atmosferi nerazumijevanja. Rutinu prekida dolazak znanca, starog prijatelja, koji će polagano razotkrivati nesklad idilične fasade. Tako se u ''Nori - kući lutaka'' (Kazalište Marina Držića u Dubrovniku i Gradsko kazalište ''Joza Ivakić'' iz Vinkovaca) radost i darežljivost, slobodni duh protagonistice sukobljava s oprezom i pragmatizmom gđe. Linde, a na površinu isplivavaju tajne koje narušavaju osmogodišnji naoko prilično stabilan brak.
155
prikaza
Dubrovačka i vinkovačka 'Nora - kuća lutaka' - umjesto udarca vratima se čuju pucnji
1/5
Ibsenov klasik u režiji Paola Tišljarića upućuje na nužnost kazališnih gostovanja u gradovima koji imaju tu sreću ili nesreću geografske uglavljenosti između Splita i Dubrovnika
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
