Začudo, premda pisane od kraja 2019. pa do sredine 2020. godine, Murakamijeve pripovijesti ne odražavaju duh vremena u smislu refleksije na pandemiju
Prava je umjetnost, i jedna od najvećih spisateljskih vještina, zamutiti granicu fikcije i fakcije, stvarnost učiniti pričom, a priču ispreplesti stvarnošću. Posebno je to važno za suvremenu književnu produkciju, u vrijeme tržišne preplavljenosti stvarnosnom prozom, stvarnosnom ili autofikcijom, novodobnog trenda posvemašnjeg, gotovo ekshibicionističkog odbacivanja plašta autorske sigurnosti i radosnog valjanja u kaljuži zamućenoj razotkrivanjem obiteljskih, prijateljskih i vlastitih tajni.
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
