Nakon što je Dalibor Matanić u autorskom kazališnom projektu "Egzorcizam", izvedenom u Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula, pokazao obred istjerivanja đavla iz tijela mlade Maše Artuković i time šokirao javnost, odlučio je prema tom scenarističkom predlošku snimiti i film kako bi, kaže, upozorio na potrebu pročišćenja cijelog društva od zla.
"Egzorcizam" je prvi hrvatski film koji se bavi tom mračnom i uznemirujućom temom. Žanrovski je određen kao psihološki horor, a sniman je u podrumima i tavanima Vodnjana i Pule prema istinitim događajima te je sigurno provokativan. U njemu je sudjelovala ista ekipa kao i u kazališnoj predstavi. Tako je glavnu ulogu opsjednute Maše Artuković utjelovila mlada glumica Nika Ivančić, koja je diplomirala na Šerbedžijinoj akademiji u Rijeci.
U ostalim ulogama sestre, liječnice, odvjetnice i svećenika pojavljuju se Helena Minić Matanić, Senka Bulić, Lana Gojak, Janko Popović Volarić i Marko Braić. Redatelj nagrađivanih filmova "Blagajnica hoće ići na more" i "Fine mrtve djevojke", za koji je dobio sedam Zlatnih arena, te "Zvizdana", ovjenčanog slavom u Cannesu, kaže kako je "Egzorcizam" snimio za samo 10.000 eura.
"To je zapravo no-budget film", kaže Matanić dodavši da su svi bili veliki entuzijasti, no nitko nije vjerovao da će film takve tematike uspjeti završiti za taj iznos. Za film, kao što je to bilo i u slučaju predstave, vlada veliko zanimanje, a svi koji će htjeti vidjeti kako se istjeruje sotona na hrvatski način moći će to provjeriti u kinima već od 9. studenog, kad počinje redovita kino distribucija.
Matanić usput radi i na drugoj sezoni "Novina" tenam otkriva da se u Americi priprema njihova varijanta te serije. Također, priprema i novi film "Zora", koji bi trebao biti drugi dio serijala "Trilogija Sunca", započetog "Zvizdanom", a bavi se i novom serijom "Područje bez signala", koju će snimati prema predlošku Perišićeva romana.
Što vas je ponukalo da nakon kazališne predstave snimite i psihološki horor 'Egzorcizam'?
Odmah na početku rada na predstavi 'Egzorcizam' do nas je doprla informaciju da je u Vodnjanu u Istri izvršen obred egzorcizma, no sve je ubrzo zataškano. Kad smo shvatili da je egzorcizam obavijen velom tajne, odlučili smo tu temu pokriti i filmskim medijem kako bi doprla do što većeg broja gledatelja. Zapravo, htio sam pokazati kako ovom društvo treba generalno pročišćenje od zla. S druge strane, horor je moj omiljeni žanr, posebno psihološki horor. Odrastao sam na horor filmovima, zbog njih sam upisao Akademiju dramskih umjetnosti te me je oduvijek zanimao utjecaj straha na ljude i društvo u cjelini, to istraživanje podsvijeti i tajne unutar obiteljskih zidova.
Jeste li pokušavali istražiti je li obred egzorcizma zaista bio u Vodnjanu? Kako su ljudi reagirali na vaše upite?
Bilo mi je zanimljivo što smo informacije o obredu egzorcizmu dobili upravo kad smo radili na predstavi 'Egzorcizam' u kojoj jedna nevina djevojka postaje oružje zla. Mi smo tijekom rada na toj kazališnoj predstavi, a zatim i tijekom cijelog snimanja filma kopali po tom navodno stvarnom slučaju, pokušavajući saznati je li se obred egzorcizma zaista dogodio. Govorilo se o dvije sestre koje žive u unajmljenom stanu, no nismo dobili potvrdu. Spominjali su se i neki drugi slučajevi, ali ni za njih nismo uspjeli dobiti konkretnije informacije.
Dakle, nismo uspjeli probiti zid šutnje. Nedavno su mi se javili neki ljudi koji rade dokumentarac na tu temu. I oni imaju nevjerojatnih problema da nađu sugovornike.
Kad ste se pripremali za kazališnu predstavu, odnosno za film o egzorcizmu jeste li se konzultirali s katoličkim svećenicima te predstavnicima nekih drugih duhovnih zajednica koje nisu vezane uz kršćanstvo?
smo tijekom rada na predstavi razgovarali s ekstremno konzervativnim, ali i liberalnim svećenicima iz Katoličke crkve, također i s yoga majstorima, spiritualistima, šamanima i slično. Razgovarali smo i s ateistima. Htjeli smo prikupiti što više informacija i mišljenja o egzorcizmu te samom ritualu kako bismo što vjerodostojnije predstavili temu. Zna se da je pokojni pater Zvjezdan Linić radio takve obrede pa smo razgovarali s jednim mlađim svećenikom, koji je pet godina išao kod njega.
Rekao nam je da je jednom kroz odškrinuta vrata gledao obred egzorcizma patera Linića i da se toliko prestravio onim što je vidio da više nikad nije htio čuti za tu temu. Kad sam konzervativnog svećenika pitao zašto se više svećenika ne bavi egzorcizmom, odgovorio mi je: 'Zato što imaju putra na glavi' i to je možda najtočniji odgovor. Dakle, oni sami nisu sposobni sebe očistiti što je preduvjet da bi očistili druge.
Proučavali smo i slučajeve koje smo mogli pronaći na internetu i uvidjeli da u svim tim primjerima nema ništa lijepo niti afirmativno. Bez obzira na to radilo se o psihičkom oboljenju, opsjednutosti tzv. sotonom ili o sivoj zoni, ti su ljudi na strahovitim mukama. Zanimljivo je da je i papa Franjo rekao da treba više egzorcista na svijetu jer treba očistiti jako puno zla.
Što ste saznali o metodi egzorcizma?
Egzorcizam je religijski čin, dakle, to je religijska metoda kršćanstva kojom se vrši pročišćenje čovjeka od zla. Međutim, ta se metoda može primijeniti i na ateistički svijet, a može biti i individualno čišćenje, tako da postoje različita tumačenja tog obreda. Također, i pojam zla doživljava se različito pa se tako u religijskom rječniku zlo naziva sotonom, dok u ateističkom, modernom smislu to mogu biti razni unutarnji demoni, strahovi, ludilo, kajanje, krivnja, bolest...
No zlo je univerzalno i ako ta dva svijeta - religijski i ateistički - koriste istu metodu čišćenja, onda mogu zajedno djelovati protiv zla kao takvog. To je kao neko humano spajanje dva nespojiva svijeta. kao što su religija i ateizam. nakon kojeg dolazi pročišćenje. U svakom slučaju, oba svijeta - religijski i ateistički trebaju pročišćenje, a do njega možemo doći samo pobjedom duhovnog.
Svi se sjećamo kultnog Friedkinova 'Egzorcista', jednog od prvih filmova na tu temu, o djevojčici opsjednutoj đavlom, koji je generacijama utjerivao strah u kosti. A snimljeni su i drugi filmovi, poput 'Egzorcizma Emily Rose' i 'Obred' s Anthonyjem Hopkinsonom.
I na mene je taj film ostavio snažan dojam. Kad sam prije sedam godina bio u Washingtonu, htio sam pronaći legendarne stepenice iz filma niz koje se bacio svećenik. Kad sam došao u taj dio grada, osjetio sam takvu jezu da sam se sav tresao. A to je bio samo posjet lokaciji snimanja filma. Puno mojih prijatelja i poznanika pokušali su me suptilno upozoriti da se klonimo te opasne teme. Kasnije sam shvatio da se radilo o užasnom strahu koji se ljudima uvukao pod kožu.
Nastavak na sljedećoj stranici...
