U samo nekoliko dana rasprodala dva koncerta u Koncertnoj dvorani Lisinski u Zagrebu iz koje kažu da je to najbrže rasprodani glazbeni događaj u posljednjih deset godina. I ove godine Josipa Lisac obilježit će koncertima obljetnicu smrti Karla Metikoša, ali i 50 godina karijere. Još jednom je potvrdila da je na hrvatskoj glazbenoj sceni vrijedan unikat, a taj status zaradila je ne samo zbog godina provedenih na pozornici, nego i zbog hrabrosti da se okuša u nečem novom. Zato su i danas njezini koncerti uvijek prepuni jer ona se nikad ne ponavlja i uvijek sprema iznenađenja.
Jedina konstanta u njezinom životu je sjećanje i ljubav prema Karlu Metikošu. Onim površnima, koji ne poznaju Josipu, to je neshvatljivo, a onima koji prate njezinu karijeru, znaju zašto Josipa Lisac svake godine održi koncert u znak sjećanja na svog supruga.
Upoznavanje s Karlom
Poznanstvo i zajednički život s devet godina starijim Karlom Metikošem - Matt Collinsom, bila je prekretnica u njezinom privatnom i profesionalnom životu. Rocker koji je do 1970. godine proputovao pola svijeta i stekao svjetsku slavu pjesmom 'Ritam kiše', postao je njezin mentor i odredio Josipinu buduću karijeru. Tri godine kasnije zajedno su stvorili antologijski album 'Dnevnik jedne ljubavi', koji je od tada imao desetke reizdanja i svaki put je bio rasprodan.
Njegova prerana i iznenadna smrt 10. prosinca 1990. godine, promijenila je iz temelja Josipin život, a publika od tada svake godine na taj datum može uživati u njegovim pjesmama na Josipinim koncertima. Jednom je i sama objasnila zašto nakon Karla više nikad nije mogla imati drugu ljubav.
- Upoznala sam ga kad mi je bilo 14 godina jer sam tad kupila njegovu prvu singlicu. Na omotu je bio on, šarmantan, vrhunski dotjeran – u bordo majici preko koje je nosio 'hozntregere'. Bila sam luda za njegovim pjesmama i za njim, pa sam čak prijateljici pokazivala jedan stan na Ribnjaku uvjerena da on tamo stanuje, iako to nije imalo veze. Tamo je imao probe i čage.
Idući put sreli smo se u Petrinji, 6. veljače 1971. godine. Ušla sam u garderobu prepunu izvođača i prvo vidjela njega. Sreli su nam se pogledi i to je bilo to. On je još bio u vezi sa svojom Etiopljankom Gabrielom. Tek kasnije mi je priznao da se točno sjeća haljine koju sam imala u Skopju, što sam mu rekla, kakvim glasom, gdje sam sjedila za večerom i da mi se tamo udvarao neki glumac.
Uvijek je zapažao sve do najsitnijih detalja – kakav je tko, je li uobražen ili normalan, kakvu je šminku imala neka žena, kako je držala torbu, kakve je cipele imao neki kolega, tko je napravio kakvu grimasu... Imao je rendgenske oči.
Zajedno su proputovali svijetom, od bivšeg SSSR-a do SAD-a gdje su potkraj 70-ih snimali novi Josipin album 'Made in USA', nakon što je Metikoš 1975. godine komponirao prvu hrvatsku, a petu u svijetu, rock-operu 'Gubec beg'.
- Proputovali smo zajedno pola svijeta, uživali u vrhunskim jelima i pićima, pogledali sve vrhunske opere, koncerte i najpoznatije svjetske predstave, izložbe, ali nikad me nisu prestali oduševljavati njegovi mali znakovi pažnje. A nikad se nije kući vratio barem bez malog buketića šafrana ili ljubičica. Uz to je vodio brigu o svemu – od komponiranja pjesama do realizacije i financija. A jednako je uživao i znao se ravnopravno razgovarati i u društvu slavnih kao i u društvu anonimnih ljudi, ispričala je jednom Josipa Lisac.
Utjeha i radost
Josipi je u sjećanju ostala i zajednička turneja po bivšem SSSR-u:
- Bila je 1971. godina i nisam smjela pjevati svoj repertoar jer je, smatrali su, bio previše amerikaniziran i mogao bi pozvati na bunt. Bila sam revoltirana i htjela sam se vratiti u Zagreb. Imala sam 21 godinu i bila sam silno razočarana, no Karlo me utješio, pa sam ostala na turneji. Sve to vrijeme trudio se da nam to putovanje unatoč svemu, ostane u lijepom sjećanju.
Gdje god bi došli organizirao bi u hotelu najbolju hranu koju su nam servirali u sobi. Naravno, platio bi za to, dao bi par najlonki i traperica, pa smo uvijek imali savršeni tretman, a mogli smo si priuštiti i najbolje šampanjce i beluga kavijar koji smo jeli iz staklenki sa žlicom.
I u dobru i u zlu
Iako su živjeli zajedno 20 godina, ne sjeća se ni jedne njihove svađe:
- Nikad se nismo posvađali tako da bi jedno drugom izgovorili ružne riječi ili psovku. To nije postojalo u našem vokabularu, ali uvijek bih ja više izgovorila nego li on. Odslušao bi me i rekao – 'ja sam sad jaaaako umoran i moram ići spavati'. Probudio bi se oran, smislio bi kakvu psinu samo da me nadmudri i nasmije, a onda je s ljutnjom bilo gotovo.
Karlova smrt zabrinula je mnoge njihove prijatelje. Kako kaže Josipa, brinuli su se hoće li ona moći živjeti bez njega:
-Kad je moja prijateljica Beti Jurković, koja je jako voljela Karla, iduće jutro saznala da je Karlo umro, nazvala me i pitala:"Čuj, zanima me samo jedno. Jel' ti misliš dalje živjeti ili ne?" Ja sam joj odgovorila"Ne brini se, ja ću živjeti". Uz takvu baštinu kao što je bila naša ljubav, uz takav divan život koji mi je pružio Karlo, da sam bilo što drugo odlučila osjećala bih se kao da sam izdala sve ono što smo zajedno stvarali i imali.
Brak nije važan
Na pitanje je li bilo jednostavno prije 40-ak godina objasniti ljudima da nisu razmijenili bračne zavjete, Josipa je rekla:
Nastavak na sljedećoj stranici...
