- Mi smo bili povezani najjačim zavjetom, zavjetom ljubavi pred bogom. Ne, nismo vjerovali u obrede, mi smo vjerovali u ljubav. I danas kad mi mladi kažu – 'vjenčat ćemo se' ja im kažem – kaj bute se vjenčali? Dajte se radije volite!' Kad u crkvi čitaju zavjet da treba ostati zajedno i u dobru i u zlu, u blagostanju i neimaštini sve dok ih smrt ne rastavi – pa to smo nas dvoje živjeli iz dana u dan. I tako 20 godina.
Bili smo jedno drugom najbolji prijatelj, pa smo bili i tata i mama i brat i dijete i naravno ljubavnici. Jedno drugo smo čuvali od vanjskog svijeta. I uvijek kad bih zbog nekog bila ljutita ili razočarana, on bi me utješio riječima:'Ne budi tužna. Ljudi dolaze i odlaze, ali ti uvijek imaš mene!' Karlo i ja smo bili silno tijesno povezani i mentalno, i duhovno, i fizički.
Djeca treba sloboda
- Njegovim odlaskom ostala je nenadoknadiva praznina, ali ni on, ni ja nismo nikad odlučili imati djecu jer ona jednostavno ne bi imala dovoljno prostora. A imati djecu samo zato da bi imali nekoga tko će se brinuti o nama kad ostarimo, to smo oboje smatrali nehumanim i sebičnim. Jer djeci, osim mnogo ljubavi i pažnje, treba pružiti slobodu i šansu da žive svoj život, smatra Josipa.
I danas Josipa živi u istom stanu na Trešnjevci, u koji je uselila s Karlom kao mlada djevojka. Na pitanje zašto već nije otišla u neki elitni zagrebački kvart, odgovorila je:
Karlovo i moje gnijezdo
- Ovaj stan u kojem živim je bio i ostao Karlovo i moje gnijezdo, i nisam ga nikad htjela mijenjati ni seliti se. I mislim da je ovo moje stanovanje vrlo elitno. Kuća i kvart ne čine ni elitno, ni lijepo. Elitno i lijepo je u osobi. Svojedobno smo Karlo i ja namjeravali kupiti neku kuću na moru, pa smo na Braču gledali i neko zemljište. On je maštao – 'evo, tu ću gledati Hvar, to će me inspirirati...' Iduće godine smo se vratili i više se s tog zemljišta od novoizgrađenih kuća i vikendica nije vidio ni Hvar ni more. No da smo doista htjeli kuću na moru, mi bi ju kupili, ali htjeli smo stalno putovati. Bili smo slični – nije nas držalo mjesto. Nova mjesta inspiriraju, a kuća bi nas previše vezala.
