Kad iz današnje perspektive na ovim prostorima govorimo o Europi, nameće se pitanje - o kojoj Europi zapravo govorimo, odnosno na koju Europu mislimo. Na onu srednju, ili centralnu, u kojoj su se plesali valceri, pila kava u bečkim kavanama, prakticirala psihoanaliza i koketiralo s filozofijom u salonima? Ili onu galicijsku, s blatom do koljena, gdje se gubio život za ideju neke nikada dosanjane Europe? Ili pak ovu našu, smještenu između nekoliko Europa, na rubovima različitih svjetova, onih geografskih i onih kulturoloških, uvijek sklonu istodobno i ljubavnom zovu i ratnom pokliču. Europu izgubljenih žudnji i oplakanih sjećanja? Nedavno smo proslavili desetogodišnjicu našeg ulaska u Europsku uniji i ono što me najviše začudilo bila je brzina prolaska tih deset godina. Kao da je bilo jučer i kao da su se dani tijekom tog desetljeća nešto brže izmjenjivali. I pitala sam se tad je li Europa prije 2013. godine za mene bila drukčija od Europe danas i što se zapravo (ako stavimo po strani dobrodošlu promjenu valute i ulazak u Schengenski prostor) s nama promijenilo, točnije - s mojom percepcijom Europe.
351
prikaza
Europa izgubljenih žudnji i oplakanih sjećanja
1/2
Trst možda i najbolje svjedoči, i to u suvremenom kontekstu, o našim zajedničkim identitetima proizašlim iz povijesnih nevolja i uzleta koje smo dijelili...
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
