Dokumentarno-igrani film Fiume o morte! Igora Bezinovića u subotu je u Berlinu, na dodjeli Europskih filmskih nagrada, koje dodjeljuje Europska filmska akademija, osvojio nagradu za najbolji europski dokumentarni film.
Nagradu su na svečanosti preuzeli redatelj Igor Bezinović i producentica Vanja Jambrović.
Film inovativno progovara o povijesnoj epizodi Rijeke, u njemu građani Rijeke prepričavaju i reinterpretiraju priču o 16-mjesečnoj okupaciji grada 1919. godine pod vodstvom talijanskog pjesnika, dandyja i propovjednika rata Gabrielea D’Annunzija.
Nastao je u produkciji kuće Restart, producenti su Vanja Jambrović i Tibor Keser te u koprodukciji s kućom Nosorogi iz Slovenije i Videomante iz Italije.
Film je svjetsku premijeru imao na festivalu u Rotterdamu, gdje je osvojio glavnu nagradu festivala te nagradu kritičara FIPRESCI. Proputovao je svijet od Australije, Kanade, SAD-a preko Tajvana do Meksika, prikazan je u njujorškoj MoMA-i, uvršten je na oko 50 festivala na kojima je osvojio brojne nagrade, među kojima šest Zlatnih Arena na Pulskom filmskom festivalu.
U hrvatskim kinima ostvario je značajan uspjeh, a bio je izabran i za hrvatskog kandidata za nominaciju za nagradu Oscar Američke akademije filmskih umjetnosti i znanosti te za nagradu Goya Španjolske akademije filmske umjetnosti i znanosti.
Fiume o morte! nominiran je i u kategoriji za najbolji europski film.
- Poezija, kokain, dinamit, puške, nogomet, avioni, pokućstvo koje leti kroz prozor, koncerti, zatvori, sunčanje, tisuće vojnika, milijuni metaka, beskonačni govori i čak jedan čudnovati kljunaš... Sve su to dijelovi jedne od najbizarnijih okupacija u povijesti čovječanstva - kažu iz produkcije filma 'Fiume o morte'.
Autor Igor Bezinović, dobitnik Velike zlatne Arene za dugi igrani film "Kratki izlet" 2017. godine, propituje posljedice okupacije na grad i njegove stanovnike. Angažirao je građane Rijeke, koju Talijani zovu Fiume, koji prepričavaju, rekonstruiraju i reinterpretiraju bizarnu priču o 16-mjesečnoj okupaciji njihova grada 1919. godine od talijanskog pjesnika, dandyja i propovjednika rata Gabrielea D'Annunzija.
- Bio je čovjek opsjednut ratom koji je uz talijanske vojne dezertere okupirao grad i u njemu ostao 16 mjeseci, dok ga službena talijanska vojska nije izbacila - rekao je Bezinović.
Talijanska uprava za Kvarner je na zastavi imala upravo zmiju koja grize vlastiti rep, a moto države "Qvis contra nos?" D'Annunzio je posudio od stare latinske izreke: "Si Deus pro nobis quis contra nos?" "Ako je Bog s nama, tko može biti protiv nas?". Na stranu što je D'Annunzio, kao i svi istaknuti radikali njegova doba - socijalisti, anarhisti i fašisti - bio vatreni ateist, koji je jednom čak pisao: "Ako Bog uopće postoji, on je zločinac ili imbecil koji je stvorio čovječanstvo kako bi se zabavljao gledajući nas dok patimo, pisao je Express.
Gostovanje Artura Toscaninija s orkestrom ostalo je zapamćeno kao poprište sulude ceremonijalne bitke koju je D'Annunzio organizirao u čast gostima, s čak 4000 svojih vojnika. U lažnoj borbi korištene su prave granate. U konačnici ozlijeđeno je više od sto vojnika, kao i pet glazbenika koji su s ostatkom orkestra bili nedužni upleteni u - pa, orkestrirani kaos. Comandante D'Annunzio objasnio je da se njegovi legionari moraju boriti jedni s drugima jer su umorni od čekanja bitke, pisao je Express 2019.
U Italiji autobusi puni školske djece svakodnevno parkiraju u dvorište Vittorialea, "fašističkog lunaparka", kako mediji vole tepati imanju na kojem je D'Annunzio živio nakon riječke avanture, a koje sadrži labirint ekstravagantnih soba u centralnoj vili, groblje pasa, amfiteatar, podmornicu i pravi pravcati ratni brod dovučen na vrh brda.
D'Annunzio je u Rijeci, pisao je Express, izgradio takav kult ličnosti da je riječki biskup upozorio kako masa napušta Isusa i odlazi Comandanteu, koji se upravo u riječkoj katedrali svetog Vida proglasio Duceom - titulu mu je kasnije "ukrao" Mussolini. Kao i većinu ostalog arsenala: komunikaciju s balkona i pretvaranje političkih govora u koncertne spektakle; ritualizirano nasilje crnih uniformi, vojne parade pretvorene u sakralne karnevale, kult mladosti koji je mutirao u ozakonjenu delinkvenciju, maltretiranje etničkih manjina, beskonačne procesije i festivale u čast voljenom vođi…
