Na današnji dan, 16. siječnja 1901. godine, iz Zagreba je prema Samoboru krenula prva kompozicija vlaka koji će u idućih osam desetljeća postati puno više od prijevoznog sredstva. Popularni Samoborček postao je simbol jedne ere, žila kucavica koja je spajala dva grada, ali i neizostavan dio odrastanja, kulture i sjećanja tisuća Zagrepčana i Samoboraca. Njegov tihi odlazak u povijest na Silvestrovo 1979. godine ostavio je prazninu koju ni vrijeme ni moderni autobusi nikada nisu uspjeli popuniti. Danas, više od četiri desetljeća kasnije, povratak vlaka na staru trasu pretvorio se iz nostalgične želje u strateški projekt o kojem ovisi budućnost cijelog kraja.
Romantika na tračnicama od 760 milimetara
Priča o Samoborčeku priča je o sporosti koja je imala dušu. Uskotračnom prugom širine svega 760 milimetara, parna je lokomotiva vukla svoje vagone brzinom od 15 do 20 kilometara na sat. Putovanje dugo 19 kilometara od zagrebačke ulice Božidara Adžije do Samobora trajalo je i do dva sata, no nikome se nije žurilo. Upravo suprotno, ta vožnja bila je doživljaj. Ljeti, u otvorenim vagonima, odzvanjali su smijeh i pjesma izletnika koji su hrlili u zeleno samoborsko gorje. Vlak je bio toliko spor da se rodila poznata šala kako su rampe na prijelazima postavljene da netko slučajno ne bi pregazio vlak.
Ta idilična atmosfera ovjekovječena je u kultnom filmu Kreše Golika "Tko pjeva zlo ne misli", čime je Samoborček zauvijek upisan u kolektivnu svijest kao simbol bezbrižnijih, romantičnijih vremena. Zahvaljujući njemu, Samobor je postao glavno izletište Zagrepčana, a razvijena ugostiteljska ponuda s domaćom hranom i vinom bila je dodatan mamac. Nije bilo neuobičajeno vidjeti putnike kako hodaju uz prugu i usput razgovaraju s onima u vlaku.
Pedesetih godina prošlog stoljeća stigla je modernizacija. Pruga je 1951. produžena do Bregane, a osam godina kasnije na tračnice je stigla "Srebrna strijela". Bio je to dizelski motorni vlak (DEV), tada jedno od najmodernijih aluminijskih željezničkih vozila na svijetu, djelo domaće pameti i industrije. Postizao je brzinu do 50 km/h, no ni ta tehnološka prednost nije ga mogla spasiti od sudbine.
Posljednja vožnja bez pozdrava
Konkurencija cestovnog prometa postajala je sve jača. Autobusi i kamioni postali su svakodnevica, a ulaganja u željezničku infrastrukturu su izostala. Samoborček je proglašen nerentabilnim. Bez glazbe i oproštajnih govora, posljednja kompozicija krenula je iz Zagreba 31. prosinca 1979. u 20:40 sati, tiho odvezavši u povijest vlak koji je desetljećima spajao sudbine ljudi i gradova.
Danas na njega podsjeća parna lokomotiva "Peglica" u Tehničkom muzeju Nikola Tesla u Zagrebu, spomenik u samoborskom Južnom naselju te biciklistička staza koja vjerno prati veći dio nekadašnje trase, nudeći novim generacijama barem djelić doživljaja putovanja kroz prirodu.
"Pitanje nije trebamo li je graditi, nego kada ćemo krenuti"
Dok sjećanja na stari Samoborček žive, ideja o novoj, modernoj željezničkoj vezi nikad nije bila aktualnija. Inicijativu godinama predvodi gradonačelnik Svete Nedelje Dario Zurovec, koji je upravo na obljetnicu prve vožnje ponovno pozvao na hitnu realizaciju projekta. Ističe kako je nova pruga Zagreb - Sveta Nedelja - Samobor - Bregana strateški projekt ključan za održivu mobilnost i borbu protiv prometnih gužvi.
Na svom Facebook profilu, Zurovec je naglasio važnost koju je željeznica imala za razvoj, ali i njezinu ključnu ulogu u 21. stoljeću.
- U razvijenim europskim gradovima upravo se prigradske i regionalne željeznice smatraju kralježnicom javnog prijevoza, jer nude brzinu i pouzdanost. Revitalizacija ove željezničke veze omogućila bi bržu i efikasniju povezanost sa Zagrebom, rasteretila cestovni promet i ponudila ekološki prihvatljiviji način putovanja - poručio je, dodavši kako se kao gradonačelnik osobno zalaže za projekt jer on znači manje gužvi, brži dolazak na posao i održiv razvoj cijelog kraja.
Problem je, kao i često, u birokraciji. Projekt postoji u prostornim planovima, provedene su studije, izdana je lokacijska dozvola i građevinska za elektroinstalacije, ali ključni dokument - građevinska dozvola za samu prugu - i dalje nedostaje. Zurovec poziva na snažniju suradnju s državnim institucijama kako bi se projekt konačno prebacio iz faze "evaluacije" u fazu izgradnje.
- Ako smo to mogli 1901. godine, možemo i danas. Vrijeme je da se povijesna ideja Samoborčeka pretoči u suvremenu, modernu i funkcionalnu prigradsku željeznicu. Pitanje više nije trebamo li je graditi, nego kada ćemo konačno krenuti - zaključio je.
Kada bi planovi Hrvatskih željeznica i gradova Zagreba, Svete Nedelje i Samobora mogli oživjeti napuštenu trasu pruge, stručnjaci oklijevaju prognozirati. Sve je u novcu, ali kako je Ministarstvo prometa, mora i infrastruktura najavilo značajna ulaganja u željeznički prijevoz, dok Hrvatske željeznice rade i na projektu pruge od Podsuseda do Bregane uz pomoć europskih sredstava, nije nemoguće da se ostvari želja stotina tisuća ljudi kojima bi novi Samoborček olakšao svakodnevni život.
