Književna priznanja često se doživljavaju kao trenutni sud estetske i kulturne vrijednosti nekog djela. Ipak, njihova stvarna težina i snaga ne leže samo u odluci stručnog žirija u određenom trenutku, nego u kasnijoj recepciji i nizu sljedećih potvrda koje djelo zadobiva u književnom, kazališnom i širem kulturnom prostoru. Upravo recepcija, ponovna čitanja, kasnija priznanja, prijevodi, pa i uprizorenja na kazališnim daskama govore o tome da su pojedina književna odlikovanja bila opravdana te da posjeduju stvarni ugled i autoritet.
Kada ista knjiga naknadno dobije nova priznanja, prijevode ili institucionalne potvrde, prvotna nagrada prestaje biti izoliran čin te se pokazuje kao dio šireg konsenzusa o važnosti djela. Time se gradi lanac legitimacije u kojem svaka nova potvrda retroaktivno jača ugled prethodnog priznanja, dok sama nagrada postupno dobiva status pouzdanog kriterija književne vrijednosti.
Djela koja su proteklih godina ovjenčana Fricom dobivala su potvrde u zemlji i inozemstvu, prevođena su i postavljana na kazališne daske. Njihova recepcija, kasnija priznanja, uprizorenja i druga institucionalna potvrđivanja zajedno tvore mrežu svjedočanstava koja jasno govore o opravdanosti, važnosti i vrijednosti nagrade Fric. Sve to pokazuje kako ta djela nisu bila slučajan izbor, nego tekstovi s trajnom umjetničkom, interpretativnom i kulturnom snagom. Upravo ta sposobnost da izdrže vrijeme, promjenu medija i nove čitateljske perspektive daje književnim priznanjima njihov pravi ugled i težinu.
Dosad su dobitnici Frica bili, redom: za sezonu 2016./17. Damir Karakaš za roman "Sjećanje šume", 2017./18. Jurica Pavičić za roman "Crvena voda", 2018./19. Darko Cvijetić za roman "Schindlerov lift", 2019./20. Marko Gregur za roman "Vošicki", 2020./21. Damir Uzunović za roman "Ja sam", 2021./22. Miljenko Jergović za zbirku priča "Trojica za Kartal", Ivana Šojat 2022./23. za roman "Sama" te Kristian Novak 2023./24. za roman "Slučaj vlastite pogibelji".
A što se, uz Frica, još zbivalo s ovim knjigama – žive li one i danas, čitaju li se?
Karakaš je, primjerice, za "Sjećanje šume" primio talijansko književno priznanje "Premio ITAS del Libro di montagna", koje se dodjeljuje najboljim knjigama s temom prirode i planina, kao i Kočićevo pero u Banjoj Luci. Osim tih priznanja, roman je doživio i kazališnu adaptaciju: po njemu je u Gavelli postavljena predstava u režiji Tamare Damjanović. Knjiga je uvrštena u čitanku za osme razrede osnovnih škola te u izborni program lektire za srednje škole, a objavljena je i u nizu prijevoda te inozemnih izdanja.
Kočićevo pero osvojio je i Cvijetić za "Schindlerov lift", dok je isto djelo nagrađeno i prestižnim poljskim književnim priznanjem "Angelus" (Nagroda Literacka Europy Środkowej Angelus). To se priznanje svake godine dodjeljuje u Wrocławu, osnovano je 2006. godine, a namijenjeno je autorima iz srednje Europe čija djela, napisana ili prevedena na poljski jezik, "doprinose razumijevanju svijeta današnjice i jačanju kulturnih veza između naroda regije". "Angelus" se smatra najvažnijim književnim priznanjem u srednjoj Europi. "Schindlerov lift" postavljen je i na kazališne daske, u Kamernom teatru 55 u Sarajevu.
Impresivan je i niz priznanja za najbolji krimić koje je u Francuskoj osvojila Pavičićeva "Crvena voda". Osim što je taj roman u Hrvatskoj, uz Frica, ovjenčan i Đalskim, francuski prijevod dobio je prestižno priznanje Grand Prix de Littérature Policière za najbolji strani krimić. Među ranijim laureatima tog priznanja nalaze se Patricia Highsmith, Stanisław Lem, Mary Higgins Clark, Elmore Leonard i P. D. James. Roman je ranije nagrađen i priznanjem Le Point du Polar européen na festivalu Quais du polar u Lyonu te priznanjem francuskog mjesečnika za kulturu Transfuge, također za najbolji strani krimić. Uz čak pet francuskih priznanja, "Crvena voda" u Britaniji je proglašena knjigom mjeseca. Roman je ondje objavio londonski izdavač Bitter Lemon Press pod naslovom "Red Water", u prijevodu Matta Robinsona, a britanski kritičari ne štede riječi hvale, svrstavajući "Crvenu vodu" među najbolje europske romane posljednjih godina.
Marko Gregur je za roman "Vošicki" 2020. godine primio visoku državnu nagradu"Vladimir Nazor", koja se dodjeljuje za najbolja umjetnička ostvarenja u području književnosti, glazbe, filma, likovnih i primijenjenih umjetnosti, kazališne umjetnosti te arhitekture i urbanizma.
Uzunović je za roman "Ja sam" 2023. godine, nakon Frica, dobio i godišnje priznanje Društva pisaca BiH, a poseban je odjek imalo priznanje koje je Miljenko Jergović u Leipzigu dobio za zbirku priča "Trojica za Kartal". Leipziška književna nagrada za europsko razumijevanje, koja se dodjeljuje svake godine od 1994., iznosi 20 tisuća eura i ubraja se među najvažnija književna priznanja u Njemačkoj. U njezinu upravnom odboru sudjeluju Slobodna Država Saska, grad Leipzig, Udruženje njemačkih izdavača i knjižara e. V. te Leipziški sajam, dok je kooperacijski partner Savezni ured za političko obrazovanje.
"Leipziška nagrada za europsko razumijevanje 2026. dodjeljuje se hrvatsko-bosanskom piscu Miljenku Jergoviću, koji u svom pripovjedačkom djelu s velikom nepokolebljivošću preispituje linije loma povijesti zapadnog Balkana…", istaknuo je žiri u obrazloženju. Jergovićeva je knjiga dosad prevedena na desetak europskih jezika, a u Njemačkoj ju je pod naslovom "Das verrückte Herz" objavila nakladnička kuća Suhrkamp, u prijevodu Brigitte Döbert. Ranije je autor za isto djelo dobio i priznanje "Andrićevi dani" u Travniku.
Snažnu je pažnju medija i javnosti u Hrvatskoj dobio nagrađeni roman Ivane Šojat "Sama", ovjenčan Fricom 2023. godine. Kritičari su isticali da autorica tim romanom radikalno i stvaralački progovara o mizoginom društvu, o temi koja je danas – čini se – aktualnija nego ikad prije. Kristian Novak je za "Slučaj vlastite pogibelji", uz Frica, primio i priznanja Gjalski, Vladimir Nazor te Meša Selimović.
Novak je Gjalskog ranije osvojio i za roman "Ciganin, ali najljepši", dok je bosanskohercegovačko priznanje Meša Selimović dobio u konkurenciji s još 24 autora. Za isti je roman primio i godišnju državnu nagradu "Vladimir Nazor".
Na primjerima ovih djela jasno se vidi da Fric nije tek simboličan čin, nego početna točka dugog i relevantnog kulturnog života knjige. Njihova trajna prisutnost u javnom prostoru potvrđuje da su odluke žirija bile utemeljene, a takva postojanost kroz vrijeme i različite kontekste daje ovom književnom priznanju njegov stvarni ugled i vjerodostojnost.
