Treći nastavak kontroverzne antologije Ryana Murphyja, "Monster: The Ed Gein Story", danima "diže prašinu" i šokira gledatelje. Nakon priča o Jeffreyju Dahmeru i braći Menendez, Netflixova serija zaranja u um jednog od najbizarnijih ubojica u američkoj povijesti, čovjeka čiji su zločini nadahnuli horor ikone poput Normana Batesa, Leatherfacea i Buffalo Billa. Charlie Hunnam u glavnoj ulozi prolazi nevjerojatnu transformaciju...
Da bismo razumjeli seriju, moramo razumjeti čovjeka. Edward Gein, poznat kao "Mesar iz Plainfielda", bio je ubojica i pljačkaš grobova iz Wisconsina 1950-ih. Njegov život obilježila je toksična veza s fanatično religioznom i dominantnom majkom Augustom koju u seriji glumi Laurie Metcalf. Njezina smrt ostavila ga je u potpunoj izolaciji.
Gein je priznao ubojstvo dviju žena, Mary Hogan i Bernice Worden, no njegova je morbidnost sezala mnogo dalje. Postao je poznat po ekshumiranju leševa s lokalnih groblja, a dijelove tijela koristio je za izradu jezivih predmeta: zdjela od lubanja, sjenila za lampe i stolice od ljudske kože, remenje od bradavica i zastrašujućeg "ženskog odijela". Njegova kuća užasa postala je inspiracija za neke od najpoznatijih filmskih čudovišta. Ed Gein bio je inspiracija za Hitchcockov "Psiho", kao i "Teksaški masakr motornom pilom" i "Kad jaganjci utihnu". Serija se upravo bavi tom ostavštinom i "isprepliće" Geinovu priču sa scenama nastanka tih kultnih filmova.
Kritičari nisu štedjeli Murphyjevu novu kreaciju. Mnogi su je "optužili" za senzacionalizam i "uživanje u izopačenosti". Jedna od najviše spominjanih scena jest šokantna rekonstrukcija legendarne scene tuširanja iz "Psiha". No, umjesto suptilnog Hitchcockovog terora, Murphy i redatelj Max Winkler prikazuju eksplicitno krvoproliće, s Hunnamovim Geinom koji brutalno ubada svoju žrtvu. Scena se zatim prebacuje u kino dvoranu gdje publika oduševljeno gleda originalni "Psiho", nesvjesna da je čovjek koji ga je nadahnuo stvaran. Iako je zamišljena kao opaska kako pop-kultura pretvara stvarnu bol u zabavu, mnogi su je doživjeli kao jeftin šok i nepotrebnu provokaciju.
Serija uzima i brojne kreativne slobode koje su razljutile povjesničare. Izmišljeni su romantični podzapleti, poput veze s Bernice Worden prije nego što ju je ubio, te je uloga navodne djevojke Adeline Watkins drastično preuveličana. U seriji, Adeline postaje Geinova suučesnica i osoba koja ga upoznaje s pričom o Ilse Koch, nacističkoj zločinki poznatoj po izradi predmeta od ljudske kože. U stvarnosti, njihova je veza bila kratka i površna. Serija također lažno prikazuje Geina kako motornom pilom ubija dva lovca, pomaže FBI-u u hvatanju Teda Bundyja i kako je odgovoran za neriješeni nestanak dadilje Evelyn Hartley. Kritičari iz The Guardiana opisali su seriju kao "voajerističko udovoljavanje najnižim instinktima gledatelja" bez ikakve moralne dimenzije.
Unatoč oštrim kritikama, "Monster: The Ed Gein Story" postao je ogroman hit, zauzevši prvo mjesto na Netflixovoj ljestvici gledanosti. Mnogi su pohvalili visoku produkcijsku vrijednost, jezivu atmosferu i odvažnu narativnu strukturu. Najveće pohvale ipak idu Charlieju Hunnamu za njegovu potpunu predanost ulozi. Glumac je smršavio gotovo 15 kilograma kako bi postigao Geinov izgladnjeli izgled te je pomno proučavao rijetke audio snimke kako bi savršeno skinuo njegov piskutav glas.
Hunnam, koji je ujedno i izvršni producent, inzistirao je na pronalaženju čovjeka iza čudovišta, ne kako bi ga opravdao, već kako bi ga razumio. Njegova izvedba Geina nije karizmatična ni zavodljiva; on je usamljen i zastrašujuć u svojoj deluziji. Upravo ta nijansirana gluma, koja humanizira bez opravdavanja, ono je što seriju izdiže iznad puke eksploatacije. Serija ne slavi Geina, već drži ogledalo publici koja opsesivno konzumira "true crime".
Koliko se Hunnam posvetio ulozi, svjedoči i njegov neobičan ritual nakon završetka snimanja. Kako bi se "oslobodio" lika, otputovao je u Plainfield i posjetio Geinov grob. Opisao je to iskustvo kao emocionalno distanciranje od mračne uloge i pronalaženje zaključka.
"Proveo sam dugo vremena tamo, razgovarajući s njim", izjavio je, dodavši kako se nada da je priču ispričao iskreno, ali da je bio "spreman oprostiti se od njega". Taj čin pokazuje dubinu psihološkog poniranja koje je uloga zahtijevala od glumca.
Na kraju, "The Ed Gein Story" ostaje djelo koje je istovremeno i promišljeno i "trashy" i groteskno i intelektualno. Ne nudi jednostavne odgovore niti traži moralno odobrenje. Umjesto toga, tjera nas na razmišljanje o ljudskoj fascinaciji "mrakom", o medijskoj mašineriji koja hrani tu fascinaciju i o tankoj liniji koja dijeli umjetničku inspiraciju od bešćutne eksploatacije tuđe patnje. Možda je, kako sugeriraju kreatori, pravo čudovište u ovoj priči zapravo publika koja se uvijek vraća po još.
