U debitantskom igranom filmu “Murina” dubrovačke redateljice Antonete Alamat Kusijanović glavnu ulogu Julije igra mlada 18-godišnja glumica Gracija Filipović, također iz Dubrovnika, koja je svojom markantnom pojavom i ulogom netipičnom za svijet hrvatskog filma osvojila i cannesku i pulsku festivalsku publiku. Naime, priča o životu na otoku ispričana je iz perspektive Julije i progovara, osim o problemima mladih u tzv. morskom raju, i o položaju žena u obitelji i općenito u hrvatskom društvu. Zbog toga je “Murina” već svrstan u tzv. novi ženski hrvatski filmski val, a mlada glumica u veliku nadu hrvatskog filma. Gracija Filipović godinama se bavi stepom i već je glumila u kratkom filmu “U plavetnilu” iste redateljice, koji je na YouTubeu imao više od milijun pregleda. Također je igrala i u nekoliko predstava Kazališta “Marin Držić” u Dubrovniku. No kritičari su joj tek nakon “Murine” počeli predviđati veliku glumačku karijeru. Naime, ona u tom filmu glumi 16-godišnjakinju Juliju, koja živi s ocem i majkom u zabačenoj uvali dalmatinskog otoka, a vrijeme provodi u pravoj morskoj idili - pliva, roni i lovi ribu podvodnom puškom. Međutim, iza kulisa tog otočkog raja u Juliji kuha nezadovoljstvo i talože se neostvareni snovi, a dolaskom očeva prijatelja Javiera, bogatog američkog brodovlasnika, dolazi do sukoba s autoritarnim ocem i sve se pretvara u pravu obiteljsku dramu. No ona nakon tog izuzetnog filmskog iskustva s biranom međunarodnom filmskom ekipom - izvršni producent je bio legendarni redatelj i oskarovac Martin Scorsese - trezveno izjavljuje da se želi baviti znanošću te je zato upisala biologiju na zagrebačkom PMF-u. Treba reći da je “Murina” trijumfirala na Filmskom festivalu u Cannesu, gdje je dobila nagradu Camera d’Oro kao najbolji debitanstki film, a na festivalu u Puli osvojila je nagradu publike Zlatna vrata, dok je redateljica Antoneta Alamat Kusijanović dobila Brezu za najboljeg debitanta, a Danica Čurčić Zlatnu arenu za najbolju sporednu žensku ulogu.
Express: Jeste li bili razočarani što na Filmskom festivalu u Puli niste dobili nagradu za ulogu Julije u ‘Murini’?
Ne vidim zašto bih bila razočarana. Jako sam sretna sa svim dosadašnjim nagradama, kako u svijetu, tako i doma. Jako me veseli nagrada publike jer je prepoznala film i mislim da će to biti poticaj i drugima da pogledaju ‘Murinu’.
Express: Možete li nam reći kako objašnjavate veliki uspjeh filma ‘Murina’ u Cannesu? Je li glavni razlog u temi filma i znalački prikazanim izazovima s kojima se suočava glavna junakinja, 16-godišnja Julija?
‘Murina’ se svidjela publici, kako u Cannesu, tako i u Hrvatskoj, što i dokazuje nagrada publike koju smo dobili na Pulskom filmskom festivalu. Takvom uspjehu sigurno je pridonijelo više faktora počevši od dobre glumačke postave, interesantne priče koja se bavi aktualnom problematikom, ali i predivno snimljenih kadrova hrvatskog Jadrana koji su vrlo atraktivni i odlično izgledaju u filmu.
Express: U filmu ‘Murina’ igrate lik Julije, mlade djevojke željne slobode, koja dolazi u sukob s autoritarnim i donekle sirovim i patrijarhalnim ocem. Kako ste se nosili s tom ulogom s obzirom na vaš obiteljski background? Je li bilo teško uživjeti se u svijet Julije, koja spas nalazi na neki način u očevu prijatelju Javieru?
Takav je tip uloge uvijek zahtjevno glumiti, pogotovo ako se s tim niste susreli u pravom životu. Ja se srećom nisam nikad našla u takvim životnim situacijama pa mi je za ulogu trebalo dosta priprema. Cilj mi je bio da lik izgleda što realističnije te da se ljudi koji su se zapravo našli u takvim situacijama, ali i ostali koji nisu, mogu na neki način poistovjetiti s likom, razumjeti Juliju, ali da ne ostane na samom razumijevanju, nego da imaju i želju za promjenom.
Express: U filmu je sudjelovala respektabilna ekipa, od Leona Lučeva i Maora Cliffa Curtisa, poznatog iz filma ‘One Were Warriors’, do francuske direktorice fotografije, a izvršni producent je bio legendarni redatelj i oskarovac Martin Scorsese. Kako ste se pripremali za tu zahtjevnu ulogu Julije, koja dio filma provodi pod morem i zapravo u njemu traži mir i utočište? I kako je postignuto da vaša filmska obitelj djeluje doista autentično?
Za ulogu se pripremam još od kratkometražnog filma ‘U plavetnilu’, koji sam s Antonetom radila 2017. i koji je na neki način prethodio ‘Murini’. Lakše su mi bile fizičke pripreme koje su se uglavnom vrtjele oko tečajeva ronjenja na boce i općenito priprema za snimanje u moru jer sam trenirala plivanje 11 godina, a i takve pripreme su mi bile zanimljive. Puno teže su bile psihičke pripreme i uzimale su mi puno više vremena. Pripremala sam se dijelom sama, razmišljajući o liku i pišući dnevnike iz Julijine perspektive, a dijelom s Antonetom i ostatkom glumačke ekipe. Jedan period prije snimanja živjeli smo skupa kako bismo postigli što realističniju obiteljsku atmosferu, zvali smo se imenima iz filma, pričali smo o prošlosti svakog karaktera. Bilo je zanimljivo, ali i iscrpljujuće.
Express: Vaša suradnja s redateljicom Antonetom Alamat Kusijanović započela je još 2015., kad ste radile spot za pjesmu ‘Neobranjivo’ grupe Silente, a zatim vam je ponudila glavnu ulogu u svom kratkom filmu ‘U plavetnilu’, nagrađenom na Berlinaleu. Kako se zapravo dogodila ta suradnja s Antonetom? Poznajete li se otprije s obzirom na to da ste obje iz Dubrovnika?
Tako je, moja suradnja s Antonetom započela je na snimanju spota za ‘Neobranjivo’, a nastavila se na setu ‘Plavetnila’. Nisam poznavala Antonetu otprije iako smo obje iz Dubrovnika, štoviše živimo jako blizu, pet minuta vožnje autom. Iskustvo rada na filmu mi tad nije bilo nepoznato jer sam prije toga snimala kratkometražni film ‘Mali debeli rakun’ redateljice Barbare Vekarić, ali se sjećam da je atmosfera na setu bila odlična te sam prvi put snimala podvodne scene.
Express: Neki kritičari vam predviđaju sjajnu glumačku karijeru, čak vas uspoređuju s mladom Zrinkom Cvitešić. Možete li se prisjetiti svojih početaka? Kad ste počeli glumiti i plesati?
Glumiti i plesati počela sam dosta rano. Što se tiče plesa, članica sam plesnog studija Step’n jazz već 11 godina. Treniram step od malih nogu i sudjelovala sam na brojnim državnim, europskim i svjetskim natjecanjima. S glumom je malo drugačije, počela sam glumiti u dramskoj grupi, a vrlo brzo sam dobila i prvu ulogu u Kazalištu ‘Marina Držića’ u Dubrovniku u predstavi ‘Hasanaginica’ Ivana Lea Lema. Odradila sam još nekoliko predstava u kazalištu i na Dubrovačkim ljetnim igrama, a onda sam s 13 godina dobila prvu ulogu u filmu i tako je nekako došlo i do mojeg poznanstva s Antonetom i ‘Murine’.
Express: U oba filmu - u ‘Murini’ i ‘U plavetnilu’ igrate mlade djevojke, koje zapravo dolaze iz problematičnih obiteljskih sredina, s razlikom što u prvom Julija doživljava traumu obiteljskog nasilja, a u drugom je žrtva opresivnog oca. Kako općenito gledate na prilično patrijarhalni tip obitelji, čest u našim krajevima, u kojima dominira opresivan otac te koje svojim ograničenjima i nerazumijevanjem mogu loše utjecati na razvoj njihove djece, osobito djevojaka?
Nažalost, u Hrvatskoj je, ali i u svijetu općenito, još prisutan takav mentalitet koji osobno jako osuđujem i nastavit ću pričati o tome koliko takav tip obitelji ostavlja posljedice na razvoj djece. Volimo misliti kako smo puno napredovali kao civilizacija, ali činjenica jest da i dalje živimo u prilično patrijarhalnom društvu i trebamo normalizirati pričanje o toj temi. Iako film u prvi plan stavlja odrastanje mlade djevojke te probleme seksističkog i šovinističkog tona s kojima se ona susreće, ovakav tip obitelji ima negativan utjecaj i na dječake koji su odgajani s ciljem da postanu ‘jaki muškarci’, što često dovodi do toga da ne mogu pokazati emocije jer su onda smatrani slabima. Poruka filma je za sve mlade ljude: ne dopustite da vas određuju norme društva, možete napraviti sve što želite, čak i ako to znači pobuniti se protiv vlastite obitelji i tradicionalnih razmišljanja.
Express: Neki kritičari su već ‘Murinu’ smjestili u novi hrvatski ženski filmski val, uz bok s ‘Ne gledaj mi u pjat’ Hane Jušić. Mislite li da redateljice ipak imaju drukčiji senzibilitet i mogu otvarati neke druge ne nužno ženske teme, kakve njihove kolege zanemaruju jer im nisu dovoljno zanimljive? Što je vama najzanimljivije u tom novom ženskom valu?
Ne mislim da o tim temama pričaju isključivo žene, ali neke stvari možda mogu bolje razumjeti jer su ih iskusile na vlastitoj koži. Drago mi je što se o tim problemima konačno počinje više pričati, ali me ponekad i zabrinjava neznanje pojedinaca koji me uvjeravaju da nisu feministi jer ne misle da ‘žene trebaju vladati svijetom’ ne shvaćajući da je feminizam pravac koji se bori za jednakost. Žalosno je što u 21. stoljeću još raspravljamo o običnim ljudskim pravima, ali što je tu je, treba gurati dalje i prozivati seksizam koji je vrlo prisutan i danas.
Express: Nakon trijumfa ‘Murine’ u Cannesu, a s time i vašeg sjajnog prodora na svjetsku filmsku scenu, izjavili ste da ne želite upisati glumu na Akademiji dramskih umjetnosti, nego biologiju na PMF-u ili veterinu. Upravo je potvrđeno da ste postali studentica biologije. Kako iz perspektive buduće biologinje gledate na ta iskustva u Cannesu i Puli, je li to predaleko i previše nespojivo s vašom prirodom?
Uvijek sam bila na neki način podijeljena između ta dva svijeta znanosti i umjetnosti. Za sada je odluka pala na znanost jer se želim više educirati u tom smjeru, ali umjetnost će uvijek biti prisutna, to nije nešto što nestaje. Za sve imam vremena, vidjet ću gdje će me život odvesti.
Express: S obzirom na to da ste se odlučili za znanost, kako vidite svoje mjesto u budućnosti u tom znanstvenom području? Koje vas podteme najviše zanimaju u tom području?
Voljela bih raditi na terenu, ne vidim se u uredu. Imam puno planova koji će se sigurno mijenjati s godinama, ali za sada me jako zanimaju zoologija i genetika.
