Dubrovnik, zadnjih godina kulisa za debelo naplaćene spektakle, eventualno prizorište krimi serija, što je u svakom slučaju napredak u odnosu na obrazine srednjovjekovnih engleskih smradeži, ali još u razini skupo prodavane kurtizane, kao da je osuđen na sadašnjost. Ima li još onih koji su u stanju ispričati (pri)povijest ispražnjena, opustjela Grada, nastanjena sjenama, tišinom i mačkama lutalicama? Grad sinonim za povijest, apsurdno, ostaje bez povijesti. Jer povijest je priča, a priča postoji samo ako ima i svog pripovjedača i svoju publiku. Uostalom, jednu od tih pripovijesti, nimalo bezazlenu, ispisao je nedavni srbijanski zakon o identitetu dubrovačke baštine. Naravno, tipično hrvatski, sjetimo se Dubrovnika kad ga drugi svojataju, kao što se sjetimo materinjeg jezika kad ga isti niječu. Može nekome zvučati groteskno, ali je, zapravo, sjajno što imamo Srbe i Talijane, jer nam samo susjedi velikog apetita jamče ono malo budnosti u ovoj uspavanoj močvari Lijepe Naše.
113
prikaza
Grad sinonim za povijest, ostaje bez povijesti
1/4
U slučaju Dubrovnika, Benić pokazuje koliko je ovaj Grad čaroban u svojoj stvarnosti koja ne treba čaroliju fantazije jer je on sobom fantazija sama
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
