Neću analizirati predstavu 'Hotel Zagorje' iz perspektive bivšeg kazališnog kritičara, čak niti iz perspektive gledatelja. Ono na što me ona potaknula je problematiziranje teme sjećanja s mnoštvom nikad neodgovorenih pitanja poput onih - čega se zapravo sjećamo?
"Hotel Zagorje" nisam gledala na premijeri u veljači 2020. godine, nisam ni pročitala knjigu Ivane Bodrožić kad je objavljena 2010. godine. Dogodilo mi se ono što mi se događa kad ne odem na premijeru neke predstave niti pročitam neku knjigu kad se ona izda i o njoj se najviše govori. Ne ponosim se time, dapače, ali takva je praksa, jedan događaj sustiže drugi i ako ga propustiš u "pravo vrijeme", rijetko ga kad dostigneš, najčešće isklizne iz fokusa i teško ga je poslije popratiti, kaskaš za njim i nikad se "ne sretnete".
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
