Iva Jerković: Ziherašica sam i hazarderka sklona kockanju

Glumicu Ivu Jerković (1988.) trenutačno možete vidjeti u tri produkcije njenog matičnog kazališta, zagrebačkog HNK. Srećemo je netom po probi za poetski performans “Ne čitaš žene” u kojemu igra, a ovih dana na rasporedu su i Čehovljeve “Tri sestre” u režiji Bobe Jelčića. U “Mački na vrućem limenom krovu” Tennesseeja Williamsa i režiji Paola Magellija Jerković igra Margaret, kao alternacija Zrinki Cvitešić. “Mačka...” joj je poseban gušt, obožavani klasik za mladu glumicu drži joj “temperaturu izazova”.
“Imamo samo ovu kavu aparatušu, je l’ može?”, vedro dočekuje Jerković u garderobi kazališta, neobično tihog za nekadašnje standarde. S promjenama nekadašnjeg standarda smo se suživjeli a sudeći po našoj sugovornici, to je gotova stvar bez apatične figure. Fokusom Ive Jerković, idemo dalje u štogod-to-bilo, optimizam je moguć bez ikakve kalkulacije. Pri tome je baš poezija u teatru “dobar instrument za takav pristup”, kaže glumica, koja je bila iskreno iznenađena kad je publika hrpimice došla na performanse čitane poezije ispred zgrade HNK u vrijeme proljetnog lockdowna. “Bio je krcat Trg, svečano ozračje. Ispostavilo se da ljudi doista vole slušati poeziju, osjetite da je koncentracija pažnje snažna. I nakon čitaćeg performansa, na ‘fejsovima’ sve ori i gori od poezije, ljudi šeraju svoju poeziju te traže još i još! Ne čini mi se da je riječ jedino o nedostatku ikakvog socijalnog događaja, pa eto nije važno je li to poezija ili što drugo. Ne, baš je u poeziji ta moć”, kaže Jerković objašnjavajući usput kako je aktualni poetski performans “Ne čitaš žene”, temeljen na suvremenoj poeziji domaćih autorica, Ivica Buljan zamislio kao pokaznu vježbu glumačkih karaktera kroz stihove. Dakle, specifičan stav, a ne tek intermezzo neutralnih glasova na kakve smo navikli u glumačkim interpretacijama na televiziji ili radiju. Iako, nije to za odbaciti, jer glas glumca/ice koji čita poeziju pamtimo čitav život, možda kao jedino što uopće pamtimo od svega...