"Malu četrnaestogodišnju plesačicu", čuvenu skulpturu Edgara Degasa koju je autor gradu i svijetu prvi put pokazao 1881., nazivaju još i "99 centimetara savršenstva", što ona svakako i zaslužuje. Do 30. lipnja je izložena u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu u sklopu izložbe "Od boemstva do vječnosti" u organizaciji 24sata, uz podršku Turističke zajednice Grada Zagreba, no osim Degasovih nekoliko skulptura plesačica, posjetitelji imaju jedinstvenu priliku vidjeti i djela Amedea Modiglianija, Henrija Matissea i brojna druga. U Zagreb su stigla iz mostarske galerije The Hub of Fine Arts, u kojoj čine stalni postav privatne kolekcije MT Abraham.
- 'Mala četrnaestogodišnja plesačica' je prekrasna, ovo je prvi put da ju vidim uživo, jako mi se sviđa!, oduševljena je bila Iva Vitić Gameiro, prvakinja Baleta zagrebačkog HNK u društvu male "kolegice". Ivu smo zamolili da Degasovih "99 centimetara savršenstva" dođe prokomentirati s baletnog aspekta, ali i da oživi pokrete svih pet njegovih balerina na izložbi. Rado je ušla u svoje "špice", baletne papučice, i zaplesala pred "kolegicama" skulpturama.
Vitić Gameiro je poznata unuka poznatog djeda Ivana Vitića, hrvatskog arhitekta, nažalost preminulog godinu prije njenog rođenja. Vitić je ostavio ogroman trag u hrvatskoj arhitekturi, njegova ga unuka danas ostavlja na daskama koje život znače. Rođena je 1987., i balet pleše od svoje šeste godine, dakle puna tri desetljeća. U svojoj je bogatoj karijeri bila Romeova Julija, Giselle, barunica Castelli, Klara u "Orašaru", Nikija u "Bajaderi", otplesala je mnoge druge uloge. Svaka joj je uloga, kaže nam, bila posebna, nema omiljene.
Sa "špicama", baletnim papučicama, Iva kao da je rođena, i svaki njezin pokret, posebno u blizini Degasove "Male plesačice", izaziva divljenje. Pred našom je kamerom zauzela četvrtu baletnu poziciju, baš kao i "Mala plesačica", a onda, poput druge, manje Degasove skulpture, izvela i predivnu arabesku te mnoge druge graciozne baletne elemente. Oživila je skulpture, ples ju je samo ponio. U pozadini je svirala tiha glazba, i tko god da je naišao kako bi vidio "Malu plesačicu", dobio je bonus doživljaj - ples baletne solistice od kojeg je zastajao dah.
Zagrebačku Srednju školu za klasični balet Iva je završila 2004., nakon čega se usavršavala na Tanz Akademie u Zürichu, plesala je i u Portugalskom nacionalnom baletu, baletna solistica u HNK postala je 2013. Danas je prvakinja Baleta.
- To znači biti prva balerina, ona koja vodi predstavu i o kojoj sve ovisi - objašnjava Iva dok i u opuštenom stavu spontano zauzima četvrtu baletnu poziciju, s jednom nogom ispred druge, baš kakvu ima "Mala plesačica".
Dok razgovaramo, nesvjesno ima baletne kretnje nogama, to je u baletu tako, smije se - balet se ne pleše nego živi. Zna li zašto Degasova "Mala četrnaestogodišnja plesačica" stoji baš u četvrtoj poziciji?
- Ja bih rekla da samo sluša koreografa, ili neko pojašnjenje. Tako meni djeluje, kao da čeka nešto - odgovara balerina. Na opasku kako su balerine Degasu, pa tako i 14-godišnja Marie von Goethem, Belgijka, satima pozirale, Vitić odgovara kako su balerine vrlo izdržljive, naviknute na "dril".
- Nekad je, pritom, puno teže izvesti jednostavne stvari, primjerice samo mirno stajati ili pozirati, nego otplesati cijelu predstavu - pojašnjava.
Na pitanje gdje je ona u baletu bila s 14 godina kaže kako je u to doba završavala srednju baletnu školu i bila je već jako "zaražena" ovom umjetnošću. A zašto je balet uopće poželjela učiti, kad joj je bilo šest godina, ne pamti.
- Ne znam odakle mi ideja baleta. Sjećam se samo da sam sa šest godina roditeljima rekla da ga želim plesati. Upisali su me u školu za ritmiku, ali sam im nakon nekog vremena rekla da mi to nije 'dovoljno ozbiljno', da želim klasični balet. Tadašnja profesorica ritmike je rekla da sam talentirana pa su me upisali u školu klasičnog baleta na Ilirskom trgu - prisjeća se Iva.
Na daske HNK prvi je put stala s devet godina, nastupajući, kako to obično s malim balerinama biva, u "Orašaru". Od uloga miša i djevojčice kroz godine je došla do uloge Klare, koja na Badnjak ispod bora pronalazi nesvakidašnji dar - drvenog orašara te s njim kreće u čudesne dogodovštine u izmaštanom svijetu. "Orašar" je najpopularniji i najizvođeniji balet na svijetu, pa se i u zagrebačkom HNK karte za njega prodaju učas.
Kako izgleda običan radni dan balerine, pitamo Ivu, koja nam odgovara kako se vježba od jutra do mraka, pri čemu se nekad radi samo na jednoj predstavi, a ponekad na više njih. Koreografije je nemoguće pomiješati, pojašnjava nam, jer svaki pokret svake predstave "uđe u tijelo". Balerine su sretnice koje mogu jesti što žele i koliko god žele budući da puno više kalorija tijekom cijelog dana vježbanja i plesanja one i potroše.
- Rijetko pazim što jedem jer puno i potrošim. Probe traju cijeli dan, puno je predstava, moramo dobro jesti kako bismo imali snagu da sve to i izdržimo - govori Iva.
Prije osam mjeseci ona i suprug Guilherme Alves Gameiro, prvak Baleta HNK, rodom iz Portugala, postali su roditelji dječaka.
- Na daske se nakon porođaja još nisam vratila, ali u kazalište jesam, zasad još vježbam. Planiram se na pozornicu vratiti u rujnu. U našoj je profesiji teško dugo izbivati, i što smo stariji, teže je vratiti se u formu - kaže Iva.
Pitamo je i to je li se balet promijenio u odnosu na 19. stoljeće, kad je Degas stvorio svoju "Malu plesačicu", i drugih oko 1500 umjetnina s prikazom balerina. Mnoge je sate proveo u Pariškom baletu promatrajući plesačice, često siromašne djevojčice, kojima je balet u to vrijeme pomagao da se izvuku iz bijede. To je pokušavala i Marie, no nakon što je Degas 1881. prvi put javnosti pokazao njezinu skulpturu, doživio je negativne kritike, a Marie je izbačena iz baletne škole zbog kašnjenja na probu. Pretpostavlja se da je i opet završila na ulici, u siromaštvu.
- Balet se jako promijenio otad, drukčiji je način plesanja, koreografije, sve. I, za razliku od Degasova vremena, kad su balet i balerine bili podcijenjeni, danas nas ljudi jako vole gledati i pratiti. Kome god da kažem što sam po zanimanju, oduševi se, ljudi su jako zainteresirani za nas, u HNK se uvijek traži karta više - zadovoljno ističe Iva.
Mala Marie je bila pariška baletna debitantica, ona je prvakinja Baleta HNK, pa smo je za kraj pitali ima li poruku za djevojčice i dječake koji se žele baviti baletom.
- To je zaista posebna profesija, ne samo posao. Balet je način života, traži red, rad i disciplinu, ali treba ustrajati jer vrijedi svakog napornog trenutka - poručuje Iva budućim plesačima. Bude li njezin sin jednog dana poželio biti baletan, odgovara nam, podržat će ga u tome, ali i u odabiru bilo kojeg drugog zanimanja. Ona svoje ne bi mijenjala ni za što na svijetu.
