Nije mazohizam nego autoagresija, s razlogom, rekao je u KSETU 1989. na pozornici Ivica Čuljak, ali svima nama poznat kao Satan Panonski, razbio flašu o čelo i krenuo s epileptičkim izvijanjem i skakanjem po pozornici. Satan Panonski ili Kečer II, danas bi slavio 65 rođendan da nije skončao 1992. u Vinkovcima pod sumnjivim okolnostima. Satan je rođen 4. lipnja 1960. u Ceriću kod Vinkovaca. Godine 1977. prvi put se pojavljuje na vinkovačkoj punk sceni kao Kečer II i to kao član benda Pogreb X. Tvrdio je da je 1978. u Hamburgu primio punk pričest, je li se radilo o prvom punk koncertu ili nečemu puno morbidnijem što definitivno nije nedostajalo u njegovom burnom životu, nije poznato.
Prekretnica se dogodila na 'Dan Republike' 29. studenog 1981. kada je na koncertu Meri Cetinić ubio čovjeka nožem jer mu je maltretirao brata. Satan se branio samoobranom. Osuđen je na 12 godina zatvora i kaznu je trebao služiti na zloglasnom Golom otoku, ali je završio u zatvorskoj bolnici Popovača. U Popovači je proveo devet godina, gdje mu je dijagnosticiran granični poremećaj osobnosti. Zbog dobrog vladanja, dopušten mu je povremeni izlazak iz duševne bolnice i tako je krenuo njegov uspon na pijedestal jugoslavenskog i hrvatskog punka. Iako ga ljudi pamte kao surovog grotesknog pankera koji je prolijevao krv po pozornici režući se žiletima i probijajući se zihericama, Satan Panonski je bio ambivalentan umjetnik.
Osim svirepog gerilskog punka, Satan je veliko zanimanje iskazao i za slikarstvom, a pisao je i poeziju. Bivši basist i još jedna legenda Vinkulje, Goran Bare koji je svirao s Satanom, svojedobno je opisao Satana kao velikog umjetnika i da je bio bolji slikar nego pjevač i izvođač. Pogreb X prestaje s djelovanjem 1985., pa Kečer II kreće nastupati kao Satan Panonski. Njegov punk nije imao veze s Pistolsima ili Ramonesima. To je bio rašomon garage rocka s određenom primjesom folka. Nastupe je započinjao izjavom 'Ja sam Ivica Čuljak, Kečer II., po narodnosti punker, po zanimanju prijatelj'. Njegov prijatelj i kolega iz Pogreba X koji je napisao većinu pjesama koje je Satan, Vladimir Adolf Soldo svojevremeno je objasnio fenomen rezanja i samoozljeđivanja na bini.
- Ovo razbijanje boca u glavu i rezanja – to je bilo normalno, to nije bio eksces. Znao se i zapaliti, nogu si polije benzinom pa je zapali. Ne mogu se ja više sjetiti svih tih pizda*ja. Uglavnom, rekao je da kad bi u Londonu svirali, da bi bio spreman si rasparati stomak, izvaditi si crijeva i ponovo si zašiti stomak. I bio bi on u stanju to napraviti jer je bio toliko lud. Kad počne glazba, on je jednostavno drugi čovjek. On se izgubi, nema osjećaj za bol. Uđe u neku ekstazu. Znalo je na probama biti samo nas četiri ili pet. Na probi ga nitko ne gleda što znači da ne radi on to zbog publike, ali on se ipak opizdi, razreže se, ugasi si cigaretu u ruku, lice, bilo što, bez ikakvog razloga, ni da trepne, i onda vidiš da on u tom trenutku ne osjeti nikakvu bol. Tako i na koncertima, on je sebi mogao odrezati nogu, a ne bi ni osjetio - rekao je u intervjuu za mixeta.net. Soldo je bio uvjeren da se radi o performansu, a isto je rekao i Satan u vlastitom dokumentarcu kojeg je snimio Milorad Milinković 1990. kao diplomski rad i koji je jedan od rijetkih videozapisa u kojima se vidi i druga strana Satana izuzev mazohističkog rezanja. U filmu Satan kontemplira i bez rezervi iznosi unutrašnje demone, a kulminacija psihičkog rastrojstva dolazi tijekom razgovora sa slušateljima na radiju gdje je na pitanje zašto se ne ubiješ ako ne želiš vidjeti, Satan stoički odgovara 'Mama bi plakala'.
Za života je objavio tri albuma, Ljuljajmo ljubljeni ljubičasti ljulj (1989), Nuklearne olimpijske igre (1990) i Kako je panker branio Hrvatsku (1992). Iako je krajem osamdesetih i početkom devedesetih bio vladar undergrounda i jako poznat diljem Jugoslavije iako mu se pjesme iz očiglednih razloga nisu vrtjele na radiju i televiziji i iako je gajio anacionalan pogled na svijet, dolaskom Domovinskog rata odlučio je braniti domovinu i ratovao je na bojištu kod Vinkovaca. Tamo ga je zatekla smrt koja je i dan danas misteriozna kao što mu je i cijeli život bio.
- Nitko ne zna pravu istinu. Ja jedino znam dečka koji je bio sam s njim tu večer. Išli su u jedan kultni kafić Art gdje su se skupljali svi mogući čudni tipovi iz Vinkovaca. Ratno doba je bilo, uzbune stalno na sve strane, granate padaju, zima je bila, sve mrak okolo. I sad oni krenuli iz tog kafića prema tržnici i snijeg je bio i ona dugačka klizanka, otprilike deset metara. I sad kako je bila mjesečina, vidi on tu klizanku, a tad je imao onu pušku Šokicu, tako se zvala. To je bila neka hrvatska proizvodnja, a kod tih pušaka je navodno kočnica bila jako loša i nekad je radilo, a nekad nije. Znači tako mi sve priča dečko koji je s njim bio. I samo mu je rekao: „Joj, gledaj ovaj spektakl!“ i zaletio se na tu klizanku i padne i čuješ BUM. I došao on do njega, leži on dolje, kraj usta krv. Kaže, poznavajući Kečera, nešto je smislio. Ili je stavio kurton u usta s krvi pa ga samo pregrizao da njega za*be malo. Kaže on: „Daj ustaj! Šta foliraš, koji ti je kur*c?“ i ne mrda se ništa. I uđe on u prvu kuću i došla hitna i navodno su ustanovili da mu je negdje ispod vrata ušao metak i izašao na vrhu glave. Kako je imao pušku, ta puška je opalila i metak je dolje ušao i gore izašao. I navodno je živio još otprilike dva sata u bolnici i onda je umro. E sad, tu je bilo raznih priča jer je on imao prije toga intervju za Globus gdje je govorio kako on ode u kukuruze, uzme srpske civile i samo kratki rafal u srce, a taj Globus čita cijeli svijet. Sad se Hrvatska nije htjela predstaviti da smo mi kao takvi ljudi koji ubijaju civile i onda je odmah došao crni Mercedes po njega da ide u Zagreb demantirati taj intervju. Taj intervju je bio na dvije stranice i odatle je došlo ono: „Kako pankeri brane Hrvatsku“, a znajući njega, on je to 90% izmislio. On je tako volio dodati. Onda je bila pretpostavka da ga je ubila naša država jer su takvi ljudi tada smetali. Onda treća pretpostavka je osveta pošto je on ubio jednog čovjeka u Vinkovcima i da su njegova braća angažirala nekoga - opisao je sumnjive događaje tog tragičnog 27. siječnja 1992., Soldo za mixetu.net.
