Punkeri su prezirali metalce, metalci punkere smatrali izdajnicima, oni s religijskim odnosom prema Azri su ponekad mogli slušati Riblju čorbu, fanovi EKV-a nikad... U takvom (pop)kulturnom kontekstu je rođen i Boris Jokić, autor nedavno objavljene knjige ‘60 otkucaja - glazbena lektira’
U zbirci odabranih kolumni budalasto privlačnog naslova - “Kad Džimi Ču sretne Fidela Kastra” (2010., Rende, Beograd) - ljubljanski pisac, filmski i kazališni redatelj, Goran Vojnović, piše o tome kako da relativno mladi, urbani roditelji formirani na jugoslavenskom Novom valu, slovenskom Neue Slowenische Kunstu, bosanskom New primitivsu, poetici Branimira Štulića i Ekatarine Velike, skloni Edi Maajki i Majkama, TBF-u i Dinu Dvorniku, uvjereni da poznavanje opusa Arsena Dedića, Darka Rundeka ili Đorđa Balaševića spada u opću kulturu, odgovore vlastitu djecu od slušanja Cece i Sinana, Šabana i Ace Lukasa, Jelene Karleuše i Mile Kitića.
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
