Guilherme Gameiro Alves (Lisabon, 1989.) nacionalni je prvak baleta Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, a ovu sezonu završio je naslovnom ulogom u baletu “Othello” u režiji i koreografiji Valentine Turcu.
Postoji li neki svakodnevni oblik bola ili fizičke nelagode koju osjećate dok plešete?
Da. Često osjećam bolove u leđima od podizanja i bolove u koljenu od udarca pri skoku. Budući da sam već bio na četiri operacije koljena, moram biti posebno oprezan i paziti na to kako upravljam svojim tijelom. Ljudi često balet doživljavaju kao nešto graciozno i bez napora, ali iza te elegancije krije se velika fizička istrošenost koju publika rijetko primjećuje.
U kojoj je mjeri vaš profesionalni život isprepleten s vašim identitetom?
Biti plesač je, naravno, jako velik dio mene. Kada provodite toliko sati svaki dan u studiju, to postaje dio vašeg identiteta i vašeg načina života. Međutim, kada sam postao otac, to mi je pomoglo da pronađem puno zdraviju ravnotežu. Sada sam u stanju bolje odvojiti posao od kućnog života i u potpunosti uživati u vremenu s obitelji. Ta ravnoteža mi je bila vrlo važna, kako osobno, tako i profesionalno.
Osjećate li još uvijek tremu prije nastupa? Kako se nosite s njom?
Ponekad, da, ali samo malo - i mislim da je to dobra stvar. Ta trema ono je što vas drži budnima, usredotočenima i potpuno prisutnima. Također vam pruža taj dodatni adrenalin koji pomaže kada izađete na pozornicu. Tijekom godina naučio sam kako kontrolirati te osjećaje puno bolje nego kad sam bio mlađi. Iskustvo donosi samopouzdanje i sada tremu doživljavam kao nešto pozitivno, a ne kao nešto čega se treba bojati.
