Godina je 1955., Hladni rat u punom je jeku, a suprotstavljene sile, Sjedinjene Američke Države, kao i Sovjetski savez, uvjerene su kako bi baš njihov model državnog i društvenog ustrojenja trebao poslužiti kao model zemljama u razvoju. Rivalstvo velesila razvijalo se raznolikim linijama, među ostalim i onom kulturalnom, iz čega je nastala jedna od najzanimljivijih, ali malo poznatih crtica iz povijesti glazbene umjetnosti. Američki se State Department, naime, dosjetio da će pomoću jazz glazbe pridobiti mlade umove iza Željezne zavjese, dotad izložene mahom ruskoj klasičnoj glazbi. Službena verzija kaže kako su time željeli proširiti svoj kulturološki utjecaj na zemlje usmjerene ka Sovjetima, no neslužbena priča, kakva bi i mogla zainteresirati drugog umjetnika da u nju dublje zaroni, kaže da je CIA planirala glazbenike poput Louisa Armstronga, Dukea Ellingtona ili Davea Brubecka iskoristiti za mnogo prljaviju rabotu i iskoristiti ih kao svoje špijune.
506
prikaza
Izgubili smo srednju struju, dogodila nam se polarizacija društva
1/4
Moj je djedbio nekoliko puta uhićivan, zatvaran i mučen pa je politika uvijek bila važna tema u našoj kući, oduvijek smo znali što je dobro, a što loše i živjeli u vrlo politiziranoj atmosferi
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
