Gdje su fantastične zvijeri? Koji su to Grindelwaldovi zločini?, pita se IMDb-ov korisnik zvan Yifeigong u svojoj reakciji na film, naslovljenoj "Dosadno", te nastavlja: "Ovo nije čarolija, ovo je CGI (computer generated imagery). Izgubio se dragocjeni okus prijateljstva i bliskosti između lica u magičnom kontekstu izvorne Harry Potter serije". Yifeigong je u pravu.
"Fantastične zvijeri: Grindelwaldovi zločini" dosadan je film svakome tko nije vjerski sljedbenik Harryja Pottera i J. K. Rowlingove, a možda je dosadan i sljedbenicima koji se, poput Yifeigonga, ne mogu odreći "bliskosti između lica u magičnom kontekstu". Osnovni problem filma je nesklad između osobnog i zajedničkog, karaktera i spektakla. U osam filmova o Harryju Potteru sve je bilo mnogo usklađenije i zanimljivije.
Imali smo izvorne romane u kojima je spisateljica marljivo stvarala paralelni svijet čarobnjaka i vodila nas kroz taj svijet s vodičem koji odrasta i sazrijeva. Odrastanje i sazrijevanje je stvarni, realistični kontekst koji paralelnom svijetu čarobnjaka daje dramaturško uporište i smisao koji su prepoznali milijuni mladih čitatelja romana i gledatelja filmova. Odrastali su zajedno s glavnim junakom. Harry Potter je bio pouzdan vodič i protagonist borbe dobra i zla u svijetu magije, bio je narativni oslonac, subjektivni interpretator i sudionik svih zbivanja.
Bliskost između lica u magičnom kontekstu, koju spominje Yifeigong, odnosi se i na publiku, čitatelje i gledatelje, kojima je Harry Potter postao blizak životni suputnik i koji je spisateljici J.K. Rowling omogućio da postane prvi pisac milijarder u povijesti književnosti.
Bila je to zaslužena popularnost junaka i zaslužena zarada njegova tvorca. A onda se postavilo pitanje što dalje. Ni studio Warner Bros, a vjerojatno ni Rowlingova, nisu se htjeli odreći još veće zarade i odlučili su Harryja Pottera pretovariti u veći kontejner, u svijet koji su nazvali Svijet čarobnjaštva (Wizarding World).
U tom je svijetu Harry Potter samo jedan od njegovih protagonista. On je, naravno, najvažniji, ali ipak samo jedan njegov dio. Po uzoru na Marvelov filmski svijet, Warner, Rowlingova i redatelj David Yates, koji je režirao zadnja četiri filma o Harryju Potteru, zasukali su maštu i počeli stvarati nešto nalik na čarobnjačku sapunicu. Izveli su bizaran državni udar, razvlastili Harryja Pottera, oduzeli mu narativni tron i njegov čarobnjački svijet, a onda su taj svijet počeli, u prva dva filma, nastanjivati licima, čarobnjacima, zvijerima i magičnim životinjama.
Oduzeli su postojbinu svijeta Engleskoj i stvorili čarobnjački commonwealth u kojemu svaka zemlja ima svoje ministarstvo magije, svoje čarobnjačke škole te svoje legije čarobnjačkih junaka i zlikovaca. Kao u svakoj sapunici, tako će i u ovoj čarobnjačkoj glavna pitanja biti tko je kome tata, sin, kći, brat, djed ili unuk, a iz epizode u epizodu lica će doživljavati najbizarnije transformacije kako bi se održala zanimljivost priče.
Stvoren je megazlikovac Grundelwald koji se u prva dva filma, naslovljena "Čudesne zvijeri i gdje ih naći" (2016.) i "Čudesne zvijeri: Grundelwaldova zlodjela" (2018.), još nije razmahao, ali će, kako nam najavljuje u prizoru u kojemu svojim podanicima drži govor, postati izvor zla u svijetu "Fantastičnih zvijeri" od 1926. do 1945., kad, po najavi J.K. Rowling, završava saga o dvojici prijatelja, dobrom učitelju Harryja Pottera Albusu Dumbledoreu i zlom Gellertu Grindelwaldu, koji postaju neprijatelji iako su se u mladosti zakleli da nikad jedan drugome neće nanijeti zlo.
Epska bitka Dumbledorea i Grindelwalda zbivat će se u doba uspona nacizma i tijekom 2. svjetskog rata, pa je moguće zamisliti da će Rowlingova od Hitlera, Himmlera i Goebbelsa, zaljubljenike u magiju i okultno, stvoriti Grindelwaldove učenike i podanike, a sve će kulminirati eksplozijama atomskih bombi na Hirošimu i Nagasaki, kojima će također kumovati zli Grindelwald, a koje dobri prijatelj preminulog predsjednika Roosevelta, Dumbledore, neće uspjeti spriječiti.
Što će u toj epskoj čarobnjačkoj sapunici raditi simpatična i potencijalno vrlo zanimljiva lica, poput čarobnjačkog zoologa Newta Scamandera, njegove voljene članice američkog kongresa, čarobnjaka Tine Goldstein, pekarskog bezjaka Jakoba Kowalskog i Tinine sestre, čarobnice Queenie, u koju je Jakob ludo zaljubljen, kao i ona u njega, ne može se ni naslutiti.
Čudni su putevi Gospodnji u sapunicama, još čudniji u onim čarobnjačkim, pa možemo očekivati još bizarnije obrate od onih koje je Rowlingova dosudila debeljuškastom smrtniku Jakobu i njegovoj voljenoj čarobnici Queenie.
Prvi film završava njihovim ponovnim ljubavnim susretom, a drugi njezinim nemotiviranim prelaskom na Grindelwaldovu stranu zla, tako da jadni Jakob ostaje napušten, a da nema pojma, kao ni publika, a vjerojatno ni Rowlingova, zašto je to Queenie napravila. No u svijetu sapunica, kao i u Svijetu čarobnjaštva, sve je moguće, pogotovo kad scenarije piše J.K. Rowling, a ne majstor Steve Kloves, scenarist i redatelj "Fantastične braće Baker" i autor scenarija sedam filmova o Harryju Potteru.
