'Ja sam ona koja nisam' - Uznemirujuće iskustvo koje udara i gazi

Praizvedba novog provokativnog, brutalnog i djelomično kontroverznog teksta Mate Matišića “Ja sam ta koja nisam” u režiji etabliranog Paola Magellija u Zagrebačkom kazalištu mladih izazvala je stojeće ovacije publike, što se ne događa često u hrvatskom teatru. S druge strane je svojom gotovo raskalašenom režijom i nekim autorovim tezama, poput one o silovanju i orgazmu, isprovocirala feministički i građanski establišment, pokrenuvši lavinu pitanja i komentara. A ta pitanja svakako su dobrodošla u vrijeme kad se potpomognuta oplodnja poistovjećuje sa silovanjem u epruveti i kad su žene i dalje slabije plaćene od muškaraca. 
U svakom slučaju, predstava “Ja sam ona koja nisam” je uznemirujuće iskustvo koje udara i gazi i o njoj će se još tjednima govoriti. Čime su Matišić i Magelli zaslužili takve kontradiktorne ocjene? Kao i u prethodnom kazališnom hitu “Ljudi od voska”, Matišić je ponovno napisao dramski triptih sastavljen od tri jednočinke - “Hrvatska Lolita”, “Porno film” i “Žena djevojčica”, koje su djelomično povezane likovima. U svakoj jednočinki autor tematizira tri različite vrste ženske potčinjenosti i podređenosti te seksualnu objektifikaciju tijekom tri faze njihovih života. Poziciju žene Matešić sažima u pitanju koje izgovara jedna protagonistica: “Kako je moguće da je svijet tako pun sretnih djevojčica i nesretnih žena?”. Međutim, Matišić zapravo ne donosi ništa radikalno novo, nego na temelju klišeja i opće poznatih mjesta, zatim jednostavnih životnih situacija i gotovo plošnih likova, koji su oslobođeni psihologizacije te funkcioniraju zapravo kao utjelovljenja određenih tipova ili društvenih slojeva, gradi tri odlične parodije o nama, o našem lažnom moralu i o tome kako u toj laži funkcionira tzv. viši sloj, dakle intelektualci te društvo u cjelini. A pritom se svojim poznatim iščašenim humorom izruguje svima, pa i samom sebi kao autoru.