Jasminka Petrović (Beograd, 1960.) srpska je spisateljica i scenaristica te autorica više od trideset knjiga za djecu i mlade, a prema njezinu romanu ‘Ljeto kada sam naučila letjeti’ snimljen je i istoimeni film koji je vrlo brzo postigao velik uspjeh u čitavoj regiji.
Vaše knjige najčešće pružaju pogled na svijet iz perspektive djeteta koje živi u suvremenom društvu. Kako to da ste se odlučili baviti upravo takvim temama?
Oduvek sam verovala da deca i mladi menjaju svet. Moje je samo da ih razumem, podržim i ne sputavam. Trudim se da pišem o temama koje ih se tiču, koje ih bole, zbunjuju ili inspirišu. Moram priznati da sam jedva dočekala ovu Z-generaciju — hrabru, otvorenu i osvešćenu — koja nas svakodnevno uverava da dolazi pravednije i humanije doba na planeti.
Uključujete li i neka vlastita sjećanja u svoja djela?
U mom najranijem detinjstvu bilo je mnogo igre, mašte, muzike, kućnog pozorišta i smeha. Dosta vremena sam provodila sa babama i dedama koji su mi pričali priče, vodili me na zanimljiva putovanja i podržavali me u luckastim idejama. Tokom školovanja nekoliko puta sam se selila, menjala razred i razdvajala se od starih prijatelja što me je učinilo nesigurnom i stidljivom. U tinejdžerskim godinama mama i tata su mi se razveli, pa sam se prilično povukla u sebe. Adolescencija mi je donela neuzvraćenu ljubav, slabe ocene i nesnalaženje u društvu. Sva ova iskustva dobro sam zapamtila i trudim se da ih pretočim u svoje knjige. Moja namera je da ohrabrim čitaoce kako bi pronašli svoje mesto pod suncem.
Kako mladi mogu zadržati osjećaj zajedništva u današnjem društvu?
Ukoliko mladima pružimo priliku da se sretnu, razgovaraju, sarađuju i zajedno stvaraju oni će vrlo brzo pokazati da biraju dijalog umesto zida.
