U Zagrebu stekao sam ugled vječitog migranta, vječitog Afganistanca, koji nikako da ode ili da nestane. U Sarajevu su, pak, pred tim mojim samostvorenim književnim čudovištem Sarajeva, reagirali kao da im oduzimam nešto njihovo, nešto što im po prirodi stvari pripada.
U Zagrebu je, kod nas, u stanu u kojem smo živjeli s jednom starom foksterijerkom, ostala pet dana. Grad je nije zanimao. Ni to da idemo po restoranima ili na izlete. Provela je to vrijeme onako kako bi ga provodila i u Sarajevu, samo što je u svemu trebala našu pomoć i što nam je, poput maloga djeteta, okupirala svaki trenutak vremena.
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
