Jergovićeve slike jednog vremena, pa onda i ovog našeg

Ne sjećam se da sam odrastajući imao imaginarnog prijatelja. Kao ni itko od mojih vršnjaka, onih nešto starijih, a ni onih mlađih. Uostalom, zašto i bih? Novi Zagreb tad je bio prepun djece, a prijateljstva su se sklapala lako i brzo - izašao bih na ulicu i u tren oka si našao prijatelja. Jer on ili ti imate loptu, oboje volite čokoladu i Matchbox autiće, on želi biti Tihi iz “Otpisanih”, a ti Prle, a onom trećem je fora biti Kruger (nema sukoba interesa da zakoči prijateljstvo, osim što je, naravno, Kruger obojici neprijatelj, ali samo dok službeno traje igra). Razlog za prijateljstvo mogao je biti bilo koji, ali, dramaturški rečeno, glavni razlog je bilo jedinstvo vremena i mjesta radnje - oboje (ili više vas) bili ste u isto vrijeme na istome mjestu i u istom razdoblju života. Većina tih prijateljstava trajala je kratko i bila su usputna (što nimalo ne umanjuje njihovu vrijednost i dubinu), a neka su se pretvorila u prava, cjeloživotna.