Kad Kafka osnuje one man band, a Poe baca uroke

Najveća vrlina romana “Bestseler” mladoga gruzijskog pisca Beke Adamašvilija mogao bi biti humor. Malo ga ima, malo ga nema, ali kad se sve zbroji i oduzme, pametnim dosjetkama, zagonetkama i književnim referencijama često uspije nasmijati čitatelja. Iz Gruzije nam rijetko stiže prijevodna književnost, pogotovo suvremena, i pogotovo iz pera mladih autora, pa bismo je, ako ništa, trebali dočekati kao kuriozitet. Nešto svježe iz dalekih krajeva. Ovaj roman to i jest, samo je pitanje kakvom čitatelju dođe pod ruke, hoće li imati živaca za nešto novo i nekonvencionalno ili će ovo djelovati kao još jedan patchwork zaluđenog mladog pisca koji se previše napajao s vrela postmodernizma. Bilo kako bilo, čini se kao da je ovom knjigom Beka Adamašvili napokon verbalizirao strahove mladih i neafirmiranih pisaca diljem svijeta – biti nevidljiv, biti jedan od mnogih, talentiran taman koliko i drugi. Sve je tu: njihov trud, početnički klišeji, slabašne metafore, ego koji ne ide pod ruku s talentom, plagiranje klasika, puno pisanja, a malo čitanja. Adamašvilijev junak ide i dalje od otužnih pokušaja za samopromocijom. Odlazi na najvišu zgradu na svijetu, Burj Khalifu, i baca se u bezdan, kako bi kao mrtav pisac privukao pozornost na svoj rad.