Nakon 42 godine nikad završen film Orsona Wellesa konačno će biti prikazan, i to na Netflixu. Posljednji je to uradak, i pravo izgubljeno remek djelo autora koji ga je radio šest godina i njime se bavio gotovo do svoje smrti 1985. godine. U njemu se vidi i razvoj, evolucija redatelja najpoznatijeg po filmu Građanin Kane, kako će mnogi reći, najbolje filma ikad napravljenog.
Ovim posljednjim nikada završenim filmom "The Other Side of the Wind" pokazao je Welles kako može napravit i nešto drugačije.
"Presretan sam što je konačno završen", rekao je producent Frank Marshall koji je na filmu radio i dok je imao 25 godina.
"Bila je to dugačka i teška cesta, dugačak put", prisjeća se producent Filip Jan Rymsza koji je posljednjih devet godina radio na rješavaju problema autorskih prava oko filma.
Ovo epsko djelo za koje je Welles imao velike ambicije, prošlo je dug put prije prikazivanja svijetu. Premijera će biti ovog vikenda, piše Business Insider.
Početkom 1970. godine Welles se vratio u Los Angeles nakon života u progonstvu u Europi. Bio je spreman za povratak, i to taman u trenutku kada je SAD-om zavladao val nezavisnih filmova koji su slijedili nakon velikog uspjeha Hopperovog filma Goli u sedlu.
I tako se rodio film "The Other Side of the Wind". I mnogi će reći kako to epsko djelo priča priču o njegovom životu, iako je uvijek on sam tvrdio kako nije riječ o autobiografskom djelu. Gledatelji će procijeniti sami.
Okosnica filma je posljednji dan u životu čuvenog redatelja Jakea Hannaforda, kojeg glumi slavni redatelj John Huston. Dok proslavlja svoj 70. rođendan Hannaford pokušava prikupiti dovoljno sredstava kako bi mogao završiti svoj povratnički film i vratiti staru slavu nakon povratka iz Europe. Većina filma događa se na njegovoj proslavi rođendana, a snimana je u dokumentarističkoj formi. Na proslavi je Hannaford okupio financijaše, kritičare, filmaše, i studente filma kako bi im prikazao djelić svog filma.
Glumci u njegovom filmu, oni koji su bili na zabavi, bili su pravi studenti, i pravi filmaši, među njima i Dennis Hopper, a tu je bio i njegov dobar prijatelj Peter Bogdanovich u ulozi Brooksa Otterlakea, redatelja u usponu koji svoju karijeru duguje Hannaford. U velikoj mjeri to je bila preslika odnosa kojeg su Welles i Bogdanovich imali u stvarnom životu.
Tijekom snimanja filma Bogdanovich je napravio film The Last Picture Show, kojim se dokazao kao autor.
Kao što je opisano i knjizi Josha Karpa "Orson Welles' Last Movie: The Making of the Other Side of the Wind" ovaj projekt snimanja često je bio prekidan zbog konstantne potrage za sredstvima kako bi se moglo nastaviti snimanje. Welles je scenariji mijenjao gotovo svakog dana, snimanje se često odvijalo na lokacijama bez valjanih dozvola, a scene su odrađene kao u niskobudžetnim filmovima.
Jedna od najpoznatijih scena, seks scena u u kojoj je glumila muza slavnog redatelja Oja Kodar, odrađena je gotovo amaterski, kako se prisjeća Marshall.
"Tresli smo auto kako bi izgledao da se kreće, prolazili sa svjetlima u blizini kako bi se činilo da prolaze automobili, a umjesto kiše koristili smo crijeva za polijevanje", prisjeća se.
Novca nije bilo.
Godinama je Welles pokušavao završiti film, poput njegovog glavnog lika. Čak je i trenutak primanja nagrade za životno postignuće AFI 1975. godine iskoristio kako bi pokušao prodati svoj film.
U trenutku svoje smrti imao je njegov samo jedan manji dio, 40 minuta, i to nakon šest godina koliko je na njemu radio. Gotovo zaboravljene ostale su beskrajno duge snimke, sati materijala, zabilješke kako ih spojiti i oblikovati u film i ono što je cijeli proces izrade i završetka usporilo - zbunjenost oko toga tko je zapravo njegov vlasnik.
Većinu svog imanja Welles je nakon smrti 1985. godine ostavio svojoj ženi s kojom nije živio Paoli Mori, koja je preminula samo godinu dana nakon njega. Nasljedstvo je palo u ruke njihove kćeri Beatrice Welles. No The Other Side of the Wind i ostale nezavršene projekte ostavio je svojoj ljubavnici Oji Kodar. A bio je tu i Mehdi Bushehri, šogor Mohammed Reza Pahlavija.
U potrazi za financiranjem svog posljednjeg velikog djela Welles se susreo i sa iranskom organizacijom na čelu koje je bio Bushehri. Njihova suradnja za vrijeme produkcije filma bila je prepuna tenzija, a postala je još i gora nakon 1979. godine kada je Shah svrgnut. No Bushehri je i dalje imao vlasnički udio u filmu.
U svom tom kaosu našli su se Marshall i Bogdanovich u 90-im kada su pokušali završiti njegov film.
"Stalno sam se sastajao sa mogućim financijerima iz Kanade, Europe, Malibua. Svi su oni imali ideju kako to napraviti, no što smo više razgovarali to sam im postajao sve veći rizik. I nakon toga se više nikada ne bi vratili", rekao je Marshall.
I tada kada se učinilo kako bi netko stvarno mogao imati dovoljno novaca da film i završi, opet su stali, jer se tri stranke uključene u njegovo vlasništvo, Beatrice Welles, Oja Kodar, i Mehdi Bushehri nisu mogli dogovoriti.
"Svi su oni htjeli završiti film, ali pod svojim uvjetima. Bilo je to pravo minsko polje. Posebno nezgodno bilo je to što ste trebali biti oprezni, jer ako vam netko od njih postane neprijatelj, bit će to do kraja života", rekao je Rymsza.
I tako je zapravo misterija i legenda o filmu samo rasla.
Dok je pisao knjigu Karp je čuo priču o djeliću filma kojeg je Gary Graver držao na svom hladnjaku. Karp se prisjeća kako mu je jedan direktor koji je radio na filmu Paul Mazurksy, ispričao kako ga je jedan dan na tržnici zaustavio tajanstveni čovjek i šapnuo: Jesi li ikada vidi film The Other Side of the Wind? I pružio mu papirić sa adresom i vremenom kada bi ga mogao pogledati.
Bilo je svakakvih sličnih i ludih priča.
"Pričalo se i da postoji neki tajanstveni trosatni dio filma i da je Welles radio na njegovoj finalizaciji", naglasio je Karp.
I nikada nije mogao dokazati da tako nešto postoji. No jedno je bilo sigurno, legenda je rasla. Što je to konačno dovelo do otvaranja trezora u banci i završetka filma? Bio je to Netflix.
Jedan od najvećih izazova koji je bio pred potencijalnim investitorima, osim mirenja nositelja autorskih prava, je i nepoznata cijena potrebnih za završetak filma. Marshall i Rymsza sastavili su troškovnike i budžet, no nisu mogli napraviti detaljni prikaz, s obzirom kako nitko nije vidio snimku, pa ni znao u kakvom je stanju.
"Nisam znao da je tu riječ o 100 sati materijala. Iako sam napravio inventuru dokumentacije nisam znao količinu filma, količinu materijala, a sve je to dio onoga što podiže troškove post produkcije", naglasio je Rymsza.
Iako nije htio reći koliko du dobili od Netflixa poznato je samo da je riječ o velikoj svoti koju nisu premašili prilikom izrade filma. Netflix je u kolovozu najavio kako će dati sredstva potrebna za završetak filma. Bez obzira na probleme, između ostalih i tri tjedna snimanja bez ikakvog zvuka, Netflix nije požalio što je financirao film
."Imali su pristup kao da su kupili staru kuću i krenuli s njezinom renovacijom. Očekivali su probleme, a kad bi im rekli što nam treba, samo su odgovorili OK", rekao je Marshall.
Svijet će tako imati priliku vidjeti priču o čovjeku, legendi, koji se pokušava vratiti na vrh. Iako je njegov tvorac tvrdio da nije riječ o autobiografskom djelu, taj se zaključak nameće gledajući film, posebno u dijelu kompliciranog odnosa Wellesa i Bogdanovich.
Bogdanovich nije pustio sve kako bi mogao biti u filmu i Wellesu na raspolaganju kad god mu zatreba. Nije mu samo dozvolio da živi u njegovoj kući sa tadašnjom djevojkom Cybill Shepherd, on je također uložio i novce u film. Welles mu je na tome bio zahvalan, no to je pokazivao na podosta čudan način, pa ga je čak i ismijavao u "The Tonight Show".
Bez obzira na sve to, Bogdanovich nikada nije posustao u ostvarenju posljednje želje svog mentora. Završi film kad ja umrem, rekao mu je. I 42 godine nakon to mu je i uspjelo.
"Peter mi je postao gotovo herojska figura zbog tog načina na koji je brinuo o Orsonu. I jedan i drugi dobili su puno toga jedan od drugog. Welles ga je iskreno volio no nije mu to pokazivao i često se činilo da ga uopće ne cijeni. No Peter je vjerovao, u njega i u film", naglašava Karp.
