Like a Prayer, jedan od najkontroverznijih Madonninih spotova, nedavno je proslavio 30 godina od prikazivanja u reklamnom bloku Cosby Showa, tada najgledanije serije u Americi. Kada je najavljena promocija novog Madonninog singla nitko do samog prikazivanja spota nije znao o čemu će se u njemu raditi. Čitav je svijet ostao u šoku kada je ugledao stigme, goruće križeve te Madonnin poljubac s crnim Isusom. Spot je za ono vrijeme bio toliko kontroverzan da je papa Ivan Pavao II pozvao sve da bojkotiraju Madonninu glazbu i koncerte.
U ožujku 1989. Madonna je objavila i istoimeni album s ništa manje kontroverznim naslovnicom koju su krasile staklene perle i njezino međunožje u trapericama. Tu je fotografiju, kao i dobar dio pjesama na albumu, posvetila svojoj majci, koja je umrla dok je Madonna bila jako mlada, a koja je bila velika vjernica te je zazirala od pojave žena u trapericama do to mjere da bi pokrila oči obiteljskom kipiću Srca Isusova kada bi u njihovu kuću ušla žena u trapericama.
Na albumu je Madonna surađivala s producentima Stephenom Brayom i Patrickom Leonardom koji su se za Guardian prisjetili kako je nastao kontroverzni album.
Sama Madonna album je opisala kao zbir pjesama "o mojoj majci, mom ocu i obiteljskim vezama". No, zapravo to je bio njezin oproštajni album od braka sa slavnim glumcem Seanom Pennom.
Tijekom snimanja albuma u studiju Johnny Yuma u Los Angelesu, od rujna 1988. do siječnja 1989. godine, brak između Madonne i Seana Penna, bio je već gotovo mrtav. Ona je godinu ranije zatražila razvod, ali je i dalje provodila vrijeme s Pennom „kako bi probala razriješili neke stvari“. Leonard se prisjetio da je bilo dana kada po čitav dan ne bi skidala sunčane naočale.
„Znali smo da prolazi kroz vrlo teško razdoblje. Snimanje tog albuma bio je njezin spas“, prisjetio se Leonard.
Nakon poskakujućih tonova iz 1984. u pjesmama Like a Virgin i slavljenja ljubavi prema Shone Pennu u True Blue (1986), Madonna je za ovaj album bila više u introspektivnom raspoloženju. Penn je imao eksplozivnu narav, a dok se njihov brak svodio na stalne svađe, njezina je karijera stala nakon što joj je propalo nekoliko projekata, poput filma Shanghai Surprise u kojem je glumila s Pennom. U svom tom ludilu od rastave, Madonna je u sebi pronašla snagu za novi album.
„Znali smo da pati”, prisjetila se Donna De Lory, koja je s Niki Haris pjevala prateće vokale. „Bile smo prijateljice i znala sam da sve emocije kanalizira u glazbu. To je za nju trebao biti puno osobniji album od ostalih. Madonna je tek napunila 30 i smatrala je studio svojom ispovjedaonicom“, rekla je De Lory.
Stephen Bray kazao je pak da su pjesme koje je pisala bile jako istinite. „Madonna ima zanimljiv odnos sa strahom, ona ga kategorizira i onda taj strah izađe na vidjelo u bijesu njezine osobnosti. Album True Blue opisivao je kako se osjećati romantično i ne sramiti se ljubavi. A onda je okrenula ploču. Stvari se, rekla je, nisu odigrale onako kako sam mislila. Na taj je način Madonna procesuirala strah, pišući pop pjesme u Freudovom stilu, sve je svoje asocijacije pretvarala u pop pjesme“, rekao je Bray.
Bray i Leonard ’80-ih su bili Madonnini glavni kreativni suradnici. Bila im je draga, imali su velike ideje i naporno su radili, a ona je to poštivala. Leonard je poticao Madonnu da napiše pjesme o intenzivnim emocionalnim iskustvima.
„Bili smo poput yin i yang, polarne suprotnosti, koje mogu izvući najbolje iz sebe”, rekao je i dodao: „Imali smo dobru kemiju.”
Prvi put su se sreli kada je Leonard radio glazbeni aranžman za Like a Virgin turneju. Madonna ga je kasnije angažirala prilikom snimanja albuma True Blue i Like a Prayer. Leonard priznaje da je njihov odnos bio prepun svađa, no ne krije ponos zbog onoga što su zajedno napravili. Album Like a Prayer pokazao je da Madonna nije samo obična pop zvijezda već i prava umjetnica. „Došao sam kod nje s glazbom koja je bila inspirirana gospelom, a Madonna je na tu glazbu dodala riječi. Njezin protest protiv crkve pojavio se kasnije u videu. Kada smo pisali pjesmu, imali smo osjećaj kao da gorimo”, rekao je Leonard. Basist Guy Pratt prisjeća se da je Madonna sve u studiju potaknula da se prepuste osjećajima, i to što je moguće strastvenije.
„Bilo je to poput izvantjelesnog iskustva”, rekao je Pratt čiji je improvizirani gitaristički solo jedan od vrhunaca pjesme. „Dok sam svirao Madonna je vikala:- Guy, još, još!“, otkrio je.
Na sljedećoj pjesmi Madonna je prešla u nježnu baladu Promise To Tray, u kojoj je pričala o svojoj majci i utjecaju koju je na nju ostavila majčina smrt. Leonard se prisjeća kako je dok je on svirao klavir Madonna stajala kraj njega i pjevala bez slušalica. „Ono s čim se slušatelji povezuju je energija koja je vladala u studiju dok smo snimali album”, rekao je Leonard.
Za primjer je naveo pjesmu „Oh Father“, baladu o Madonninom problematičnom odnosu s ocem. Na snimanju pjesme angažirani su vrhunski glazbenici, uključujući bubnjara Sugarfoot Moffetta i aranžera Chuck Findleyja.
„Bilo je nas devet u sobi. Madonna je rekla: - Zašto nas ima toliko, radi li to razliku? Odgovorio sam joj da neće biti teško, već da će biti zabavno”, rekao je Leonard. Sada priznaje da snimanja nisu uvijek bila zabavna. Dolazili su im, kaže, menadžeri, ljudi iz producentske kuća i tražili da čuju pjesme. Leonardu je bilo najteže jer je morao svima prodati koncept albuma.
Znao je da stvaraju nešto jedinstveno, s njihovom „neobičnom malom estetikom”. Kada je jedan dan u studio došao novinar časopisa Rolling Stone pitao ih je koje radio stanice slušaju, Leonard i Madonna u glas su odgovorili da ne slušaju radio. "Stvarno?“, začudio se novinar.
„Pa kako onda znate što se događa?“, zanimalo ga je. „Mi odlučujemo o tome što se događa“, rekla je Madonna.
Oštrije pjesme albuma balansiraju trenuci djetinje neiskvarenosti poput pjesme „Cherish“. U njoj Madonna, Haris i De Lory pjevaju kiptećom energijom. „Radili smo na toj pjesmi dok se nismo skroz zbližili”, rekla je De Lory. „Madonna je točno znala što želi i kako ćemo to snimiti“, rekla je. Za nju je Madonna bila poput velike jake sestre koja se ne trpi muške gluposti.
Kao producentica određivala je granice. De Lory kaže kako ju je zbog toga posebno cijenila jer joj je pokazala kako i ona može biti snažna. Madonnina se snaga najbolje vidi u pjesmi Express Yourself koju je producirao Stephen Bray, a koja je u međuvremenu postala feministička himna.
„Mi nismo izmislili feminizam, ali je ovo bio naš poziv na akciju”, rekao je Bray za Guardian te dodao: „Madonna je odličan primjer žene koja govori: - Ja ovo radim na svoj način!”
Madonnu je usporedio s Daenerys iz serije Igre prijestolja. „Ovo je za Madonnu bila ekstremno katarzična pjesma. Ljubav te opeče, ali te ne uništi. Posljednjih nekoliko godina postao sam još više ponosan na tu pjesmu“, rekao je Bray.
